Nikad dovoljno flashbacka na činjenicu da biološka smrt dostiže legende rock and rolla i pop kulturne modele 20. stoljeća i da je smrt najveći afrodizijak pop i pulp publici koji će smrću legendi i velikana početi s linkanjem Yt pjesmica njihova rada. Jer, eto, štovali su je i oni.
U doba CD-ova i DVD-ova, prodaje tih plastika bi porasle preko 200% kad se radilo o mrtvima. Danas je smrt tek klikbejt i podatak za povećanje streaming servis playeva. A sutra? Sutra će vjerojatno u hologramskim izdanjima koncerti biti u svačijoj sobi i moći će u 4D varijantama dirnuti zvijezde i otplesati u sobama uz prigodan light show neke sjajne, samo njihove intimne trenutke. Projekcije.
Tina Turner je završila putovanje prošli tjedan u 83.-oj godini. Sve o njoj je već rečeno kroz pjesme, koncerte, životnu priču, sjećanje, dokumentarne i igrane filmove. Ne bi bilo fer ponavljati puste faktografije, Tina je bila više od brojaka.
Kolektivno sjećanje koje se složilo kad se pričalo o njoj kao o ženi nevjerojatne životne energije i driving forceu, ne samo na stageu, nego i off stage, svjedočilo je ne samo vizualnoj pojavi već simbolu. Od ikone prava za borbe žena, preko žene koja je izašla iz patrijarhata i prebijanja ex supruga Ikea Turnera kojem je dugovala prvi dio glazbene karijere, postajući sintagmom za samosvojno i svoje.
By any means.
Bila je svoja i odvažna
Pjesme pisane za nju, kao i one pisane za Olivera, davale su soundtrack odrastanjima tokom osamdesetih generacijama van vremena mladosti naših staraca, kada su kao Ike i Tina Turner počeli pozornicama Amerike širiti svoj ritmički vibe. Njene šljokice, njena griva, njen glas koji je bilo nemoguće fulati, sve se to sabralo u formi jedinstvene i teško kopirajuće pojave. Spitting Image ekipa je imala savršen model za svoje karikirane, ali simpatične lutke. Muppet Showu je odgovarala.
Zapravo, gotovo da nije bilo prostora ni situacije gdje se nije osjećala, a ni predstavljala kao kraljica. I taj je vibe širila oko sebe bez da se itko osjećao manje vrijednim, dapače. Davala je pažnju i zaštitnički se odnosila spram svoje ekipe i ljudi, svirača, plesačica, talk show domaćina, svih segmenata u glazbenom ili showbizz lancu, više ili manje bitnih od kojih je imala više ili manje koristi. A tako joj se i vraćalo.
Uz predivne izvedbe soul i pop rock klasika od “Proud Mary” do “Private Dancer” preko svih onih “heroava”, “love gotta do with it”, nekoliko susreta s njom uživo ljudi ovih prostora, zadnji puta predratne 1990 na stadionu u Velikoj Gorici, Tina i njen život je bio prilično drčna poruka. Ne samo ženama, ali njima prvo.
S obzirom na vremena u kojima živimo u kojima je mlaćenje sredstvo komunikacije i provincija state of mind još uvijek 2/3 većine stanovništva Lijepe Naše prćije, posthumno joj dati još pokoji naklon i nastaviti slijediti njen primjer – dići glavu, suočiti se s ništarijama i životom. I izaći kao pobjednica.
Kraljica.
Budite ne kao Tina. Budite Tina.