Utorak, 29 listopada, 2024

Emma Ruth Rundle u Zagrebu: Nježnosti mračne princeze i glazbene rođakinje tame Nicka Cavea

Pravi je dobitak promatrati jednu od najkvalitetnijih i potencijalno najznačajnijih autorica suvremene američke poetske scene u naponu snage i tami svoje inspiracije – dok pred vama na dlanu nudi intimne i vrlo emotivne skice jedne nježne osobnosti

U tamnom i zgusnutom sjedećem okruženju zagrebačke Močvare, nekoliko godina nakon što je s bendom imala prvo predstavljanje u istom prostoru, američka kantautorica Emma Ruth Rundle sjeda za klavir i polušaptom započinje izvedbu prekrasne „Return“. Pjesme koja otvara njen aktualni studijski album „Engine Of Hell“. Minimalističke, nježne, krhke i prekrasne ode intimi jednog susreta i brojnih povrataka. U gotovo sakralno tihoj atmosferi Emma tišinu uzima za ruke i čini je saveznikom.



Od klavira do akustične gitare ogoljena samo na pjesmu. Instrument i glas. Klavir, gitaru i svoju potrebu reći kako pjesmama zaleđuje momente u vremenu i ostavlja ih da je podsjećaju na momente kroz drugu formu. Formu pjesme kao malog spomenara i leksikona.

Potencijalno najznačajnija autorica suvremene američke poetske scene

Potom će se okrenuti akustičnoj gitari i probrati osjećajem „Blooms Of Oblivion“ i tako prošarati setlistom spomenutog albuma okretanjem od klavira do gitare. I povremeno duhovitim skicama s turneje i upadicama opravdati životnost svoje kantautorske pojave. I činjenicu kako je pravi dobitak promatrati jednu od najkvalitetnijih i potencijalno najznačajnijih autorica suvremene američke poetske scene u naponu snage i tami svoje inspiracije – dok pred vama na dlanu nudi intimne i vrlo emotivne skice jedne nježne osobnosti.
Njene su pjesme baladne tvrđave emocija i atmosfera.

Duboko proživljavanje lišeno glumatanja i svakog drugog pristupa mimo ljubavi spram toga što i kako radi. Slušanjem „Body“, „The Company“, „In My Afterlife“, sve do bisa bez bisa i „Marked For Death“ vrijeme od prvih do zadnjih taktova nije postojalo. Samo intima. Atmosfera. I osjećaj kako dijelite nešto vrlo vrijedno. Probrano za vrlo zgusnutu grupu ljudi koji će osim gromoglasnim cheeranjem ispratiti Emmu i zaželjeti joj obavezni povratak treći put. I svaki slijedeći koliko joj muze i novi materijali budu tražili ovaj vid komunikacije. Sinoćnja tama i bliskost smrti imala je savršen soundtrack.

Lijepo je. Mirno. Tiho. Nježno. Sve drugačije od onoga što vas dočekuje slijedećeg jutra. I zato baš toliko vrijedno.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime