Nova velika stvar na domaćoj glazbenoj sceni dolazi iz Čakovca i odaziva se na moniker Revirgin. Tjedan prije premijere nove stvari “Egzodus” smo ih priveli na kris kros razgovor.
Kao što bi britanski tisak i pop kulturni mediji znači pečatirati i etiketirati kad žele (pre)naglasiti uzbuđenje oko nekog novog izvođača – “next big thing” bi stajalo za novo ime koji nudi svježinu, originalnost, drugačijost i novi vjetar na ustajaloj i močvarnoj glazbenoj sceni. Sve to vrijedi za pojavu čakovečkog dua Revirgin u kontekstu RH koji već neko vrijeme privlači pažnju kopača domaće glazbene scene. Tko su Karlo Križnik i Paula Gavez bili glazbeno prije formacije Revirgin i kako nastaje ta varijanta benda?
Karlo: Ja sam se bavio glazbom od ranije, a s 19 godina počeo objavljivati svoje albume na Bandcampu i YouTubeu. Nije bilo nikakvih nastupa, radio sam to za sebe bez prevelikih očekivanja i dijelio svoju glazbu online čisto iz razloga jer sam mislio da bi bilo šteta da ostane zaključano u moja četiri zida. Paula i ja smo zajedno već dosta godina, većinu smo stvari uvijek radili zajedno, slušali istu glazbu, pa se negdje sredinom 2020. i ona uključila u to.
Paula: Ja se s glazbom do tad nisam bavila. U nekom razgovoru, više iz zezancije, odlučili smo pokušati raditi glazbu zajedno, čisto iz hobija, neke vrste kreativnog /produktivnog druženja, bez očekivanja. Kupili smo mali synth s ritam mašinom i svidio nam se ovakav format bez drugih glazbenika. Najbolje se osjećamo kad radimo kao dvojac – dogovori su bezbolniji, probe su redovite (ili neredovite ako mi to želimo), fleksibilniji smo… I očito funkcionira.
Talking Heads su utjecali na našu glazbu
Utjecaji zvuka su toliko očiti da su poredbe s Byrneom i Talking Headsima više točni ako se baziramo na pojedine periode zvuka i razvoja benda od druge polovice post punk sedamdesetih do druge polovice osamdesetih i world music utjecaja poliritmike na njihov zvuk. Danas sam slušao “Blind” pa se činilo da je dosta definirao Revirgin. Koje su Vama Byrneove najdraže faze i odakle on i oni kao najjači utjecaj na dosadašnji zvuk?
Paula: Talking Heads su bili najveći utjecaj na našu glazbu u vrijeme stvaranja pjesama za “Simulations”, negdje krajem 2020. i početkom 2021. godine. To je bio period kad smo ih baš aktivno slušali i to se odrazilo i na naš prvi album. Nikad prije nismo svirali sintesajzere niti slušali takvu glazbu, ali kako smo kupili našu prvu klavijaturu, tako smo se nekako našli u vrstama muzike u kojoj synthovi dominiraju – new wave, post-punk itd.
Karlo: Da, Talking Headsi su direktno utjecali na dobar dio “Simulationsa”, sad se više ni ne sjećam točno koje su to stvari bile u pitanju obzirom da je od toga prošlo već par godina, ali znam da sam u to vrijeme puno slušao “Fear of Music”, “Remain in Light” i neke pjesme sa “Speaking in Tongues”. Također, neki od intersantnijih albuma koji su izašli iz solo karijera pojedinih članova benda su Harrisonovi “The Red and The Black” i neke stvari s “Casual Gods” (pogotovo pjesma “Song of Angels” koja je deftinitivno dosta oblikovala moje trzanje i ritmiku), te Byrneov “The Catherine Wheel”.
Spoj se jednostavno dogodio
Kako se u Čakovcu dvoje mladih i zainteresiranih za nešto bitno drugačije u kontekstu domaće scene uopće prepoznaju i nađu i krenu autorski radit? Koliko je periferija i manja sredina otvorena za back up takvim izletima i izletavanjima na scenu?
Paula: Kao što smo već prije spomenuli, zajedno smo već godinama pa stoga imamo vrlo slične interese i glazbeni ukus. Jednostavno se dogodilo, nismo previše razmišljali o tome. U sredini u kojoj živimo nema puno bendova koji stavljaju autorski rad ispred gažerskih svirki, tako da i nismo baš prepoznati u svom gradu. Znaju nas ljudi koji prate scenu i to je to.
Karlo: Ja sam oduvijek radio samo autorske stvari i nikad nisam ni razmišljao o tome da radim bilo što drugo. Kad se Paula uključila, jednostavno govora o, recimo obradama, ili nečem sličnom nije ni bilo, odmah smo krenuli sa našim vlastitim pjesmama i tako je i ostalo.
View this post on Instagram
Koliko je Čakovec otvoren? Kako kaže Paula, istina, prepoznaju nas ljudi sa scene, no ne sjećam se da bismo do sad razmišljali o tome kako nas je Čakovec ili bilo koji drugi grad prihvatio. Možda eventualno kad stanemo na pozornicu, onda osjetimo nesigurnost, no ona najčešće prođe nakon prve pjesme koju odsviramo. Ali da odgovorim na pitanje, ne, ne mislim da je Čakovec otvoren za back-up takvim izletima.
Kafka kao inspiracija
Tko su, s obzirom na lirski trenutak i na zvučne aranžmane, mimo spomenutih još bitni utjecaji da Revirgin zvuči kako zvuči? Ako se ne varam čitalo se puno Kafke i uživalo dadista u srednjoj i na faksu…
Karlo: Tako je, Kafkin “Proces” smo obradili u pjesmi “The Trial”, a spot je bio inspiriran istoimenim filmom Orsona Wellsa. Na “Simualtionsu” je bilo svakakvih New Wave utjecaja – Ambitious Lovers, Grace Jones, Falco, Police… Malo Gothic Rocka, Sisters of Mercy, Siouxie… Kad sam pisao pjesme za ovaj nadolazeći album, “Moderna Rješenja”, najviše sam slušao King Crimson i njihova 3 albuma iz 80-ih, “Discipline”, “Beat” i “Three of a Perfect Pair”. Malo Alan Parsons Projecta (“Mammagamma”, “Where is the Walrus”…), Televisionov “Marquee Moon”, Krafwerkov “Tour de France”, soundtrackovi s američkih Westerna… I to je možda samo 20% , ne sjećam se svega. Slušam nešto mjesec dana pa mi dojadi, nađem nešto novo pa sam opet na tome mjesec dva, i tako dalje.
Zašto su utjecaji toliko bitni?
Bezveze mi je govoriti o tome jer realno ni ja sam o tome ne razmišljam, jer, zašto bi na kraju krajeva? Ne razumijem zašto su “utjecaji” svima toliko bitni. Ja sam dosta transparentan po tom pitanju i nemam problem s tim da otvoreno govorim o onome što mi je od glazbe trenutno interesantno, ali i dalje ne razumijem zašto je to uopće kome zanimljivo. Sad vrtim film unatrag i pokušavam se sjetiti što je to točno “utjecalo” na našu glazbu od “Simulationsa” do “Modernih Rješenja”, i iskreno, osjećam tjeskobu. Zato jer nema točnog odgovora, znam samo što sam slušao ili eventualno o čemu sam razmišljao u vrijeme stvaranja onog o čemu pričamo. Nikad nisam slušao nešto i rekao “hej, sad ću napraviti pjesmu da zvuči kao King Crimson”.
Realno, jedan dan početkom 2021. sam gledao TV prodaju i dobio ideju za pjesmu “Infomercial” s prvog albuma. Sad neki dan sam razmišljao o tome kako svi imaju prijatelje na dobrim pozicijama pa sam uzeo gitaru i derao se kako “svi imaju prijatelje” i onda “sviraju na Volgi u Volgogradu” – ne znam zašto. I koji je sad tu utjecaj, iskreno nemam pojma. Mogu samo govoriti o onome što sam slušao u vrijeme kad sam pisao pjesme za neki album. Sad sam u Jungleu, Liquid /Ambient Drum n Bassu, Hardcore Punku /California Punku, sountrackovima s igrica za Playstation 1 i 2… To će se vjerojatno čuti na trećem albumu, tamo negdje na jesen sljedeće godine. Ne bih se čudio da do petog albuma Revirgin počne raditi Black Metal. Hoću reći, ne ograničavamo se, mijenjamo se iz mjeseca u mjesec, iz dana u dan: “Moderna Rješenja” nisu još jedan “Simulations”, isto kao ni treći album neće biti još jedna “Moderna Rješenja”.
Kako je nastalo ime?
Nego zašto Revirgin uopće kao nomen omen? Jednostavno je, a pamtljivo i efektno bez obzira aludiralo na djevičanstvo moment ili nešto sekundarnije. Ima li i koja je priča iza imena obzirom da je startao kao solo projekt prije 6, 7 godina?
Karlo: Ime smo dali prijatelj i ja kad je još 2016. Revirgin, doduše dosta kratko, bio duo u obliku bubanj gitara/vokal. Ja volim Death Metal, a postoji DM bend imena Korpse čiji se drugi studijski album zove “Revirgin”. Uvijek sam mislio da je to ime zvučno pa smo ga posudili (čitaj: ukrali). Šteta što sad u ovom novom periodu od kad se uključila Paula nismo promijenili ime, jer, realno, to je druga, čak treća inkarnacija benda. Sve ono što sam ja radio raniije nije imalo veze s tim.
Osim glazbenog autorstva i video spotovi su Vaše vizualizacije i kreacije. Puno je zaigranosti u njima i raznih utjecaja i kombinatorika još od faze pjevanja na engleskom i svih singlova s albuma “Simulations” pa tako i novog switchanja na hrvatski singl/spotom “Disciplina”. Kako tu funkcionirate?
Karlo: Snimamo ih zajedno pred zelenim platnom, a ja ih kasnije uređujem. 3D animacije sam također radio ja, a s ovom novom serijom animacija za spotove koji idu za novi album sam počeo još u 3. mjesecu ove godine. To je puno posla, tako da pokušavam raditi na tome sporadično kroz cijelu godinu, pa onda kad se bliži izadvanje albuma otprilike utvrdim koliko imam materijala i koliko će spotova na kraju uopće biti. Za ovaj album će ih, ako sve bude išlo po planu, biti šest ili sedam.
Paula: Iako animira isključivo Karlo, meni je vrlo zabavno snimati spotove. Glupiramo se, radimo što želimo, ne razmišljamo o tome hoće li se nekome svidjeti ili ne, mada, do sad su reakcije na spotove bile 100% pozitivne. Također mi se sviđa što tekstove uprizorujemo na spotu, kao što ćete moći vidjeti u novom spotu za “Ezgodus 97” (mali hint), a možete i na “Disciplini” koja je izašla 1.9.
Lirski utjecaj na tekstove
Riječ dvije o inspiraciji i kreativnom momentu i procesu pri radu i skladanju materijala. Ako nam možete približiti obzirom na interesantne ritmičke i aranžmanske pa i lirske obrasce koje koristite – Revirgin se na našoj sceni u kratkom vremenu istaknuo kao nešto bitno drugačije i nešto jako dobro. Za razliku od često jako PR-iziranih a sadržajno nezanimljivih novih imena, kod vas je slučaj obratno…koje su osnovni lirski utjecaji na izvrsne tekstove?
Karlo: Ja pišem tekstove pa bolje da ja odgovorim na to. Iskreno, nikad nisam čitao nečije tekstove niti ih analizirao, nikad nisam čitao poeziju i jednostavno ovo što pišem za Revirgin je doslovno ono što mi se u tom trenutku vrti u glavi… Nema utjecaja. Nekad hodam ulicom i počnem baljezgati gluposti sebi u bradu, pa zapišem u mobitel i kasnije od toga nastane pjesma. Inspiriraju me obične stvari: kuće u predgrađu, članak na wikipediji, društvo, kretanje, vrijeme, prolaznici, slike, voda, zgrade… Gledam u vlas koja mi je pala s glave na radni stol i možda ću napisati tekst o tome.
Nikad se nisam hito ograničavati u tom smislu. Npr., nikad u nekom ekstremnijem podžanru Metala nećeš naći tekstove o kućama u predgrađu, plivanju ili sadnji cvijeća ili mrkve jer to “nije dovoljno mračno ili je pederski”, ili čim se god već oni vode kad pišu te stvari. “Mora imati muda” – previše pravila i ograničavanja općenito postoji u muzici. Čisto da napomenem, ja volim Metal (i nije Metal jedina vrsta glazbe koja pati zbog svojih pravila), ali taj me aspekt te vrste muzike užasno živcira. Glazba bi općenito bila puno zanimljivija kad ljudi ne bi toliko razmišljali o svemu i analizirali svaku sitnicu, ili se sramili pisati o onome što im je stvarno zanimljivo. Ja sam rano odlučio da Revirgin piše o čemu god želi na ovom svijetu i ako netko to voli slušati /čitati, tko sretniji od mene.
View this post on Instagram
Na kojem jeziku će biti nastavak pjesama?
Obzirom na prijelaz s tečnog i pitkog engleskog na jednako dobro i funkcionalno služenje materinjim u kontekstu strukture pop forme – je li to ustupak i pokušaj brže i lakše komercijalizacije prvo u svom selu (ne mislim pritom ništa loše već na selo zvano Hrvatska, op.a.) prije nego se uspije na globalnoj sceni? Ili se zadovoljavate ovim govornim područjima?
Paula: Ja sam oduvijek bila uvjerena da je engleski jezik TAJ jezik, dovoljno zvučan, mekan, tečan – jezik stvoren da prati glazbu. Karlo mi je jednom predložio da pređemo na hrvatski, u počeku sam bila skeptična, ali kako smo na probi odsvirali našu prvu stvar na hrvatskom jeziku, “Rekreativni Biciklizam”, promijenila sam mišljenje i shvatila da je to vjerojatno najbolja odluka koju smo donijeli.
Karlo: Definitivno nije pokušaj lakše komercijalizacije, to nas baš i ne zanima. Ja sam pričao s prijateljem o hrvatskim tekstovima pa sam se u razgovoru zapitao “što meni uopće znači taj engleski“? Zašto engleski? Odgovor je vjerojatno taj da sam odrastao slušajući glazbu s 90% tekstova na engleskom jeziku, tako da mi do pred godinu-dvije nije ni palo na pamet da radim drugačije.
Uglavnom da, razmišljao sam malo o tome. I onako se svi prilagođavamo Amerikacima u svakom mogućem smislu, pa sam mislio, zašto da još pišem i tekstove za njih? Pišem ih prvenstveno za sebe, i iako sam dobar u engleskom, to nije moj jezik. A razbija se i ta nevidiljva barijera koja je engleski – tekstovi na hrvatskom su puno izravniji i hrabriji, a ja želim da se čuju i razumiju – nije mi cilj da ih skrivam iza stranog jezika. Inače na to pitanje, zašto prelazak na materinji jezik, uvijek odgovaram: “Bolje bi bilo da odgovaram na to zašto smo do sad pjevali na engleskom jer mi to ima manje smisla nego ovo što radimo sad”.
Glazba nam je velika zabava
Kako Revirgin funkcioniraju uživo? Koliko nastupate i koje brojke koncerata ili vrste nastupa zatvaraju krug funkcioniranja benda da bi vas zadovoljio? Je li ideja živjeti od glazbenih prihoda ili popunjavati vrijeme uz druge interese u životu?
Paula: Iza nas je dvadesetak nastupa prošle godine i nekoliko ove, što u klubovima, što na festivalima. To nam je u redu, ispunjava nam vrijeme, upoznajemo drage ljude i nova mjesta. Obzirom da oboje radimo stalne poslove, nije nam u planu živjeti od glazbenih prihoda, barem ne još neko vrijeme. Za sad nam je glazba još uvijek isključivo zabava, a ne nužno zarada.
Novi singl “Egzodus” uskoro dobija svoju spot ekranizaciju i najavljuje drugi studijski album i novu “RH” fazu komuniciranja benda. Koja je neka planska i dogledna budućnost Revirginskog pokoravanja ostatka mikro scene koja još nije imala prilike zaplesati uz vaše beatove?
Paula: Planiramo koncertne promocije albuma po Hrvatskoj, a možda i šire, planiramo izdati još nekoliko spotova i singlova… Trenutno smo u procesu promoviranja novog albuma tako da ne razmišljamo previše o drugim stvarima. Prioriet nam je da s “Modernim Rješenjima” sve dobro prođe, a o tome što će biti poslije ćemo vjerojatno razmišljati druge godine.
Karlo: Kod nas se uvijek nešto radi, nema puno planiranja… Svaki put kad se skupi kolekcija od cca tridesetak pjesama, proberemo 12 najboljih, snimimo album, spotove, malo promoviramo – i tako u krug.
View this post on Instagram
Ne idealiziramo nagrade
Sutra vas čuje Byrne i ponudi da mu otvarate turneju kad odluči s novim albumom? To radije od dobivanja pet Porina za najbolji album, pjesmu, spot, xyz godine. Što Revirgin biraju?
Karlo: Ni jedno od toga. Ne idealziramo niti nagrade niti Byrnea niti bilo kojeg drugog glazbenika. Nagrade se dodijeljuju za svakakve gluposti, i iskreno, ja bih se vjerojatno zapitao gdje smo to pogriješili da nas se nagrađuje za ovo što radimo. Također, defitnivno ne bismo htjeli biti zapamćeni na sceni kao još jedna Byrneova ili Frippova ili bilo čija predgrupa – radije bi smo i dalje samo radili ono što radimo i bili Revirgin, a ne “hrvatski Talking Headsi”, “King Crimson”, “Hvar – Hrvatska Ibiza” ili bilo tko drugi. Revirgin bira još jednu dobru probu, novu stvar, novi album, dobar koncert i to je to.