Redatelju prvo treba priznati hrabrost za hvatanje u koštac s nastavkom takvog kultnog klasika kakav je “Exorcist”, jedan od revolucionarnih djela žanra horora, osobito religijske supernaturalne tematike. Taj prvi “Istjerivač đavola” Williama Friedkina s Maxom Von Sydowom, Ellen Burystyn i Lindom Blair koje repriziraju svoje sporedne ili cameo ukazanje uloge, toliko je famozni original da se njegova nadgradnja ili iole smisleni nastavak morala tražiti u pomirenju pametnog scenarističkog naslanjanja na original i na bitna režijska osvježenja i prilagodbe zadatostima new age horora.
Da se ne dogodi efekt novog Bladea Runnera do prve polovice filma, David Gordon Green (inače odgovoran za posljednju Halloween trilogiju) je prilično ozbiljno i odgovorno shvatio svoje zadaće. Novi “Exorcist” prati dvije paralelne radnje, uvađajući u priču živote crne i bijele djevojčice koje će po sistemu više, brže, jače u ovom dijelu morati biti poduplane u odnosu na originalnu Regan. Tako će se Nečastivi prerasporediti u dva tijela i pokušati ih žrtvovati. Do trenutka preuzimanja opsjednutih djevojčice i osobito scena egzorcizma koje su bitno pokvarile dojam i unazadile dotad vrlo sistemski i pomno bildanu cjelinu (odnos crne djevojčice i oca skeptika, djevojčice i odlazak u šumu, scene njihovih hospitalizacija), no od početka egzorcizma scenaristički, dijaloški i na sve druge načine počinje kliziti u rubno trasherski katoličko proklamatski mumbo jumbo.
Nažalost ispao je lošiji od očekivanog
Bez ikakvih logičnih mjesta pratnje procesa istjerivanja đavola iz opsjednutih djevojčica saznali smo samo da bez angažmana popa obični ljudi ne mogu dobiti bitku kontra Đavola u tijelima dviju opsjednutih djevojčica. Maska je odlična, curice u podemonjenim ulogama također moguće i najbolji glumački dio filma, jump scareovi suzdržani tek na njih nekoliko tempom dobro raspoređenih na par segmenata filma.
Do polovice filma činilo se kako prisustvujemo potencijalno iznenađujuće kvalitetnom nastavku što nitko nije u startu očekivao, no da stvari vrati na manje metafizičku, više kreacionističku varijantu Gordon Green se pobrinuo kao u svojim Halloween intervencijama. Uz manje ustupaka i udovoljavanja ideji komercijalnog ovo je mogao biti atmosferski više nego pristojan nastavak klasika, no na žalost prebačen je i preveden u tek još jedan od prosječno ispodprosječnih eksploatacijskih religijskih horora. Bez potrebe.
6/10