Ni patetični i prerazvikani nastavak Top Guna: Maverick, niti išta slično ove godine kao nastavak ni original Avatara niste vidjeli. Od 2009. i prvog dijela epskog SF spektakla, zasnivanja nove mitologije i avantura plavih “nadljudi” Na`vi rase, ulaska u čudesni svijet “avatara” i maštu Jamesa Camerona. Redatelja, koji si je nakon avantura s Aliensima i Terminatorom između ostalih, dao zadatkom nakon Georgea Lucasa, Stevena Spielberga ili Petera Jacksona raditi monumentalne larger then life filmove. Tehnički savršene i vizualno frapantne, groundbreaking komade. One kojima pomiče granice viđenog, mogućeg, realnog, iskustvenog, doživljenog. Takav je bio prvi “Avatar”, to je u zadnji zarez i njegov nastavak “Avatar 2: Way Of Water”.
Eksplozija plavog CGI-ja koji je kreirao i potencirao u trosatnom (točnije 192 minute) nastavku još više dolazi do izražaja. Nastavak je apsolutni vizualni masterpiece, blizu savršenstva doveden i kreiran svijet nove rase, revolucionaran u formalnim, tehničkim i izvedbenim aspektima gotovo na jednak način kako je utirao put novim specijalnim efektima s liquid metalima u upgradeanom T2.
Koliko će dugo trajati harmonija?
U ovom slučaju specijalni efekti i vizualije filma su najjača kvaliteta i centralna glavna rola. Plot i dramski razvoj priče idu u logični nastavak i objašnjavanje zaostataka iz prvog dijela kada je ljudska rasa otkrila na mjesecu/planti Pandora i odatle krenula u vječnu dvojbu suživota, zaštite, čuvanja ili pokoravanja.
“Put vode” prati avanture obitelji Sully predvođene herojskim Jakeom, njegovom biološkom i usvojenom djecom, desetak godina nakon događanja u originalu, reciprocitetno se nadovezujući na vremenski gap između produkcije originala i nastavka kao najavljenog centralnog dijela trilogije, obzirom da je “Avatar 3” u produkciji. Jake Sully je prenio svijest i tragove ljudskog u novo avatar tijelo na Pandori gdje živi s obitelji kao predvodnik naroda i rase Na’vija. Da harmonija ne potraje predugo pobrinu se kolonizatori čiji povratak na Pandoru u potrazi za mineralima rezultiraju bijegom Sullyjevih.
Istražujući ostatak planeta u potrazi za saveznicima sreću domoroce Metkayine, čiji je put – “put vode”. S njima rješavaju pitanje opstanka civilizacije. Likovi kreirani kompjuterski imaju sve karakterne osobine razumljive pripadnicima ljudske rase. Sinkronizacije i glasovne role nisu od presudnog značaja obzirom da im je tjelesnost dovedena do fluidnog savršenstva.
View this post on Instagram
Film je nova vrsta vizualnog revolucijonizma
Imitirajući i vješto prateći navade ljudske vrste, ali jednako tako veličajući herojske i ine osobine, dramski plot filma daleko je od inovativnog i senzacionalnog. Riječ je o prilagođenom road tripu maštom i senzacionalnim planetom – ispod i iznad vode. Okruženi čudnim bićima, minimiziranjem ljudske vrste, avatari su prekognicionisti budućnosti kad i ako se ljudska vrsta razvije dovoljno da može izlaziti iz zadanih tijela te putovati ne samo maštom. Ali sasvim dovoljnom ne bi li zadržao pažnju epskih tri sata, ponudio potpuno novu futurističku vrstu mitologije od primjerice Tolkienovih ekranizacija i trilogije “Gospodara prstenova” kao nečeg prethodno vizualno izazovnog na tragu ovih vizualnih revolucijonarizama.
Riječ je o filmu koji apsolutno opravdava sve uložene stotine milijuna u produkciju i koji se potpuni opozit intimnim malim indie dramama, ali i drugim visokobudžetnim blockbusterima i CGI superherojskim hitovima na koje ste navikli u novom mileniju. James Cameron je čovjek čija plava avatarska trilogija, osim najgledanije trilogije svih vremena, zasjeda na tron nekih od najrevolucionarnijih vizualnih iskustava kakve film 21. stoljeća dosad može ponuditi, tako da sva čula jednako uživaju. Raskoš drugog Avatara može biti uspoređena samo s prvim i sljedećim dijelom, sve drugo nije ni blizu ovog filmofilskog iskustva. Film koji je totalno obiteljsko iskustvo i put mašte u vremenima kad ljudska rasa u svojem zeitgeistu ne daje prostora nego ponudu bijega u svijet mašte. Gledatelji, uživajte.
9/10