One man show stand upera Billa Burra u kojem je osim redateljskog debija podijelio scenarij, produkcijsku ulogu i jednu od glavnih rola korijenski je dobro zamišljena govorna komedija o generacijskim razlikama između roditelja korijenski stasalih s kraja prošlog stoljeća i new age milenijalaca. Ali u realizaciji spotakli su se o nezahtjevnosti koncepta i činjenice kako se brbljavost woodyallenovskog tipa na stand up način ne pretače u komediju samo zato jer je glavna faca popularni stand uper.
U prijevodu bi izgledalo kao da se Đurić, Pervan, Šarić ili Štampar sjete snimat svoj filmski debi iz čista mira jer su dobili produkcijski dovoljna sredstva i odriješene ruke popularne platforme kako bi na konto kritične mase pratitelja koji mu piju s dlana u sličnom izvedbenom miljeu – stand upa. Bill Burr je nesumnjivo duhovit lik, ali da bi koncept filma prodisao nalik bar komedijama Judda Appatowa trebalo mu je malo više od pitcha o problemima trojice prijatelja u krizi srednjih godina na pragu pedesetih, iako se osjećaju kao pred tridesetima te svoje bračne i probleme u vezama tretiraju s više ili manje takta.
Rijetki zabavni trenutci
Sam redatelj/scenarist/glumac Bill Burr zajedno s partnerima Bobbyjem Cannavaleom i Bokeemeom Woodbineom ima svojevrsni vibe i fore im prolaze relativno tečno za “talkative” vrstu filmova no u svakom kadru se osjeti nezahtjevnost koncepta te prilagođenost eksploataciji samo za potrebe Netflix streaminga po kojoj je njegova sljedba dovoljna za opravdanje 100 minuta pokretne trake generacijskih dosjetki. Milenijalci su nježnici i “pičkice” dok je stara škola prirodnija i opuštenija po pitanju odgoja djece i odnosa spram autoriteta (teta u vrtiću) te svojih partnerica.
Na toj premisi gradi se “puštanje s lanca” i potreba kontroliranja agresije oldschollera po pitanju pristupa poslu i životu. Bez jačih dramskih punktova i poveznica između scena, bez scenarističkih smjernica u kojima netko iskusniji i zreliji savjetuje kako im samo redanje skečeva neće upaliti već će završiti na pola put između “Impractical Jokers”, “Between Two Ferns” ili “You People” vrste filmova u kojima koncept poždere ideju i na kraju ostane tek žal za bolje realiziranim poslom. Scena u autu kada trojica staraca i mladi zaposlenik firme idu u lov na nepoznatog starca u pustinju i kad mladac ne može odrepati riječ nigger iz rap himne “Straight Outta Compton” NWA ide u red scena godine. Na žalost, rijetko zabavan trenutak u odnosu na ostalu minutažu filma.
6/10