Ovih dana svako toliko pomislim na mentalitet žrtve koji je katkad dobar alibi zbog kojeg ne izlazimo iz zone komfora, ili kako mi jedna moja prijateljica rekla, zone poznatosti. Mentalitet žrtve tako služi kao prilika za biti ljut, ogorčen, frustriran – i to kao potpuno opravdano. I pritom ostati na istom mjestu, s istim pričama u glavi. Nažalost, najbolje to znam iz svog iskustva. A znam i da je nazivanje stvari svojim imenom prvi korak prema izlasku iz tog začaranog kruga – poznatosti.
U tom kontekstu, prijateljica i ja smo neki dan na kavi komentirale film “Oprostite, mimoišli smo se” (eng. “Sorry We Missed You”). Radnja filma prati život obitelji Turner, koja se bori s financijskim i emocionalnim izazovima u doba ekonomske krize. To znači, sve se vrti oko tema kao što su radnička prava, obiteljski odnosi i socijalna pravda te pruža uvid u izazove s kojima se suočava moderna radnička klasa. Glavni lik, Ricky Turner, preuzima posao vozača dostavnog vozila u nadi da će poboljšati financijsku situaciju svoje obitelji. Međutim, posao donosi nove izazove i pritisak, što utječe na sve članove obitelji, uključujući i njegovu suprugu Abby, koja radi kao njegovateljica.
Prihvatiti okolnosti i raditi
E sad, je li Abby žrtva financijske krize i muževih odluka – Abby primjerice zbog kupnje novog dostavnog vozila, mora pristati na prodaju svog auta. To znači da joj je preostao javni prijevoz kao mogućnost dolaska do osoba starije dobi za koje brine – što znači puno veći gubitak vremena, a time i još teže upravljanje cijelom obiteljskom situacijom. U filmu je ona primjer žene koja se suočava s teškim životnim okolnostima, ali nije nužno primjer žene s mentalitetom žrtve.
Kolegica je priču o filmu započela s – jadna Abby. No ona se ne prikazuje kao žrtva. Iako se bori s teškim radnim uvjetima i financijskim pritiscima, Abby je spremna podnijeti još veći teret u suočavanju s izazovima, brinući se za svoju obitelj i klijente. Ona nije imala izbora (ukoliko je željela zadržati obitelj), nije sjedila, žalila se i kukala – već je prihvatila okolnosti i radila. U tom smislu, ona mi je simbol snage i djelovanja. A komentar prijateljice mi je više razotkrio naš mentalitet – nerijetko prije izaberemo ljutnju i frustraciju, umjesto djelovanje,
Ne postoji opcija kukanja
A što je s onim primjerima koji nemaju opciju kukanja, nego moraju djelovati? Oni često uspiju. Jedan od najpoznatijih primjera žene koja je uspjela pobijediti siromaštvo i izgraditi uspješnu karijeru je J.K. Rowling, autorica serije knjiga o Harryju Potteru. Prije nego što je postala jedna od najprodavanijih autorica svih vremena, Rowling je prošla kroz razdoblje kratkog i nesretnog braka, potom se našla kao samohrana majka koja se borila s depresijom i financijskim poteškoćama, živjela je od socijalne pomoći i bila je blizu granice siromaštva. Vjerojatno upravo zbog toga nije imala opciju odustati od pokušaja zaraditi novac.
Rad na seriji knjiga o Harryju Potteru bio je njezin način bijega od teških stvarnosti i način da održi nadu. Nakon mnogih odbijenica, prva knjiga serije, “Harry Potter i Kamen mudraca”, konačno je objavljena 1997. godine. Uslijedio je nevjerojatan uspjeh, koji je Rowling transformirao iz siromašne samohrane majke u multimilijunašicu i svjetski poznatu autoricu.
Istina, ovo je poprilično životna priča s filmskim raspletom. I milijunskim brojkama. No i za nas obične smrtnike također vrijedi opcija da puno rada mora donijeti makar nekakve rezultate, a puno (samo) kukanja uglavnom nikakve. Odnosno – dok god se krećemo kroz poznate zone, ostajem na mjestu na kojem smo zapeli. S druge strane, upravo izvan tih granica poznatog leži prilika za rast i promjenu.
Kako od žrtve do osobe koja djeluje?
Jedan od najefikasnijih alata u oslobađanju od mentaliteta žrtve je, bez sumnje, obrazovanje. Obogaćivanje znanjem i informacijama omogućava ženama da razumiju i izazovu društveno nametnute barijere. Edukacija je ključ kojim otključavaju samopouzdanje i vještine potrebne za preuzimanje kormila svojih života.
Drugi vitalni element u ovoj borbi je snaga zajednice. Podrška drugih žena koje su hodale sličnim stazama izazova, može biti neizmjerno snažna. Zajednice stvaraju sigurno utočište gdje žene mogu dijeliti svoje priče, učiti jedna od druge i graditi duboko povjerenje i razumijevanje.
Ne smijemo zanemariti ni važnost samorefleksije. Bilo da je riječ o terapiji, meditaciji, vođenju dnevnika ili drugim oblicima samorefleksije, osobe koje su krenule tim putem, naučile su kako razumjeti i transformirati svoje misli i osjećaje – zapravo riješiti se svojim vlastitih tumačenja zašto je nešto ovako ili onako. U konačnici, primjeri žena koje su uspjele pobijediti mentalitet žrtve su brojni i raznoliki. Od javnih ličnosti do običnih žena, njihove priče su dokaz da je moguće preokrenuti teške situacije i iz njih izaći jači. One su dokaz da se izazovi mogu pretvoriti u prilike za rast i razvoj. Rekla bih da im je svima pritom zajedničko jedno: borba za izlazak iz tog stanja. A svaki korak u toj borbi je velika pobjeda.
Naslovna foto: Photo by Louis Galvez on Unsplash