Nedjelja, 9 siječnja, 2022

Mixer jednog imidža: ‘Imaš cipela kao Imelda Marcos’ aka neutaživa glad moći

Imelda Marcos ima imidž političarke koji u pozadini skriva matricu arhetipskog obrasca ujedinjavanja suprotnosti - političar/ka nevjerojatnog neutaživog 'apetita' i narod na rubu bijede i siromaštva. Zvuči gotovo pa 'kao iz našeg sokaka'. Imali li broj cipela koji posjedujemo zaista veze s našom osobnošću?

“Kada sam postala prva dama, preda mnom su bila očekivanja. Morala sam se prerušiti i uljepšati. Zato što sirotinja uvijek traži zvijezdu”, kaže Imelda u najavi za dokumentarni film „The Kingmaker“.

Nekadašnja filipinska prva dama, današnja 91-godišnja bivša političarka čije ime pamtimo – po cipelama, pohlepi, socijalnoj osjetljivosti te samoljublju. I to u takvim dimenzijama da je mnogima njezino ime ostalo kao sinonim megalomanije, onako slikovit prikaz čuđenja.

Arhetipski obrazac ujedinjavanja suprotnosti

Samo što sam spomenula da mi je ona tema nove kolumne, prijateljica mi kaže da joj je najgore bilo kad bi došla kući s novim cipelama, a muž bi joj, onako kao usput, dobacio “imaš cipela kao Imelda Marcos”. Ono u maniri – nije da ti brojim, ali ima li tvom ludilu šopingiranja kraja? 

Imelda Marcos je zapravo sjajan primjer kako političar/ka živi u drugoj dimenziji paralelne stvarnosti (ono ako se nekad pitate jesu li oni svjesni svojih djela). Ona zapravo nikada nije vidjela problem u svom načinu života ‘kolekcionara bogatstva na leđima iscrpljenog naroda’

Tko je zapravo bila Imelda Marcos? Definitivno jedna od kontroverznijih osoba na političkoj sceni našeg doba, žena koja je do takvih krajnosti pokazala kako se živi na poziciji moći da uistinu njezino ime sa sobom evocira kontroverzu megalomanskog života u paralelnoj stvarnosti. I to iz raznih perspektiva. Imidž političarke koji u pozadini skriva matricu arhetipskog obrasca ujedinjavanja suprotnosti – političar/ka nevjerojatnog neutaživog “apetita” i narod na rubu bijede i siromaštva. Zvuči gotovo pa “kao iz našeg sokaka”.

Brojni pamte veljaču 1986. godine i upad ljutog i bijesnog naroda u predsjedničku palaču na Filipinima te Imeldine prostorije u kojima je čuvala cipele. Ekstravagantna Imelda je tako u povijest ušla kao sinonim za cipele i nevjerojatnu raskoš. Navodno ih je bilo 3000, iako ona sama tvrdi da je u prostorijama ostalo “samo” 1060 pari cipela. U svakom slučaju, zasad nenadmašiva kolekcija “političkih cipela”.

Priznala je, naime, Imelda Marcos da je u svojoj kolekciji imala na tisuće cipela, ali samo zbog promocije filipinske industrije obuće. Tako se to u njihovom svijetu zove – oni promoviraju. Imelda Marcos je zapravo sjajan primjer kako političar/ka živi u drugoj dimenziji paralelne stvarnosti (ono ako se nekad pitate jesu li oni svjesni svojih djela). Ona zapravo nikada nije vidjela problem u svom načinu života “kolekcionara bogatstva na leđima iscrpljenog naroda”. U kasnijim je izjavama svoju pohlepu i bahato trošenje državnog novca prezentirala u okviru ljubavi prema lijepom. Politički frejming iz druge dimenzije per excellance, otprilike poput “ako nemaju kruha, neka jedu kolače” Marije Antoanete. Ili poput brojnih političkih izjava u pozadini današnjih kampanja.

Imelda je državni novac nemilosrdno trošila na  ljepotu. Kod nje je sve moralo biti najljepše, najglamuroznije. Bila je opsjednuta svojim izgledom, odjećom, nakitom, a pričalo se i da je često spavala na stolici, sve zbog frizure. Sve je moralo biti posebno, pa tako i građevine u okruženju

Sve je moralo biti najljepše, najglamuroznije

No, tko je Imelda Marcos, “čelična leptirica” kako su je zvali zbog nevjerojatne moći transformacije iz bilo kakvih turbulentnih okolnosti. Ako je posluži zdravlje, u srpnju ove godine navršit će 92 godine.

Imelda Remedios Visitacion Romuáldez rođena je 1929. godine u okrugu Manile San Miguel. Carmen Navarro-Pedrosa u knjizi „Neispričana priča Imelde Marcos“ (1969.) opisuje siromaštvo Imeldina djetinjstva. Živjela je u garaži s betonskim podom, a djetinjstvo pamti po jednom jedinom paru cipela koje je nosila dok se nisu doslovno raspale te dok joj jedan prijatelj nije kupio nove cipele. Navodno je kasnije kao prva dama poslala buldožer da sruši kuću u čijoj je garaži živjela, a nedostižan san tada siromašne djevojčice o lijepim cipelama pretvorila je u opsesiju i sinonim po kojom će ostati upamćena u povijesti.

Imelda je državni novac nemilosrdno trošila na ljepotu. Kod nje je sve moralo biti najljepše, najglamuroznije. Bila je opsjednuta svojim izgledom, odjećom, nakitom, a pričalo se i da je često spavala na stolici, sve zbog frizure. Sve je moralo biti posebno, pa tako i građevine u okruženju. Kad u njihovim sredinama kažete da je nešto “Imeldifično”, ljudi odmah znaju da je ekstravagantno. Njezin “hobi”, naime, nadilazio je vlastitu garderobu, svoj pečat neumjerenosti ostavljala je i u krajobrazu. Ponovno vjerojatno zbog naroda i promocije filipinske arhitekture.

Nekadašnja prva dama, današnja 91-godišnja udovica Imeldina Marcos oblikovala je povijest Filipina kao supruga diktatora Ferdinanda Marcosa koji je azijskim otočjem vladao od 1965. do 1986. godine. Ferdinand Marcos je 9. studenoga 1965. izabran za predsjednika otočne države, i to kako to u početku biva, narod je povjerovao u obećanje da će se Marcos suprotstaviti korupciji i nepotizmu tadašnje elite. Godine 1969. Marcos je ponovno izabran, no u međuvremenu je postao korumpirani političar koji je besramno grabio bogatstvo za sebe i svoju obitelj. I najbliže “suradnike”.

Na oporbu koja je s vremenom rasla – reagirao je, primjerice, objavom rata te nemilosrdnim ušutkavanjem svakoga tko bi se usudio kritizirati. Tisuće ljudi su oteti, mučeni i ubijeni pod njegovim režimom. Imelda je u tom razdoblju bila ministrica stanogradnje od 1976. do 1986., ali i guvernerica Manile od 1978. do 1984. U 21 godinu Marcosove vladavine Imelda i Ferdinand su prikupili milijarde dolara, koje su tijekom vremena pohranili “na sigurno” – u Švicarskoj.

Na kraju nitko ne završi u zatvoru, nakon nekoliko godina se on/ona uvuku kroz ‘mala vrata’ na poziciju moći i ‘pravimo se da ništa nije bilo’, a političke pripovijesti taj slučaj opisuju kao primjer političkog talenta. I da, disclaimer – ovo nije priča o nama, ovo je priča o njima, a svaka povezanost s nama poznatim  osobama je (kao) slučajna

Na kraju nitko ne završi u zatvoru

I onda je došlo do preokreta. Onako, poznat scenarij. Političar pretjera, scena se ruši, on/ona ili bježi ili se šutke brani “pred narodom”. To traje neko vrijeme, država se trudi riješiti problem, osniva pritom povjerenstvo kao najmoćnije oruđe. Na kraju nitko ne završi u zatvoru, nakon nekoliko godina se on/ona uvuku kroz “mala vrata” na poziciju moći i “pravimo se da ništa nije bilo”, a političke pripovijesti taj slučaj opisuju kao primjer nevjerojatnog političkog talenta. I da, disclaimer – ovo nije priča o nama, ovo je priča o njima, a svaka povezanost s nama poznatim  osobama je (kao) slučajna.

Evo ukratko filipinske priče. Godine 1986. Marcosi bježe iz države, osniva se Predsjedničko povjerenstvo za dobru upravu (PCGG), procjenjuje se da su ukrali i pohranili na sigurne račune cca 10 milijardi dolara, do 2016. PCGG uspijeva vratiti cca 3,3 milijarde dolara, za krađu nitko nije odležao u zatvoru. Ferdinand Marcos je umro u egzilu, Imelda se vraća nakon nekoliko godina, postaje i zastupnica u Zastupničkom domu, sin Ferdinand mlađi bio je senator, i najstarija kćer Imee je 2019. ušla u Senat.

Ferdinand je u konačnici 2016. pokopan na filipinskom groblju heroja, a Imelda je tek  2018. dobila nepravomoćnu presudu za korupciju (hm, a vi ste mislili da je hrvatsko sudstvo sporo), no zbog godina (91) ne mora u zatvor dok presuda ne postane pravomoćna. A cipele? Iz tadašnje kolekcije se 720 pari cipela nalazi u muzeju cipela u Manili.

I za kraj, pitate li se i vi ikada – Kakva je to “palica nemoći” koje ljude na takvim pozicijama bez stanke gura u ralje svemoći, što materijalne, što moći utjecaja? I zašto ne mogu stati u nekom trenutku i shvatiti da će se uskoro čaša preliti. Izgleda da je to nemoguće, barem većini. Čini se, naime, da je u ljudskoj prirodi da što više moći netko ima, to ju više zloupotrebljava. Očito je najteže sebe držati pod kontrolom.

________________________________________________________________________

Nikolina Borčić, na Sveučilištu VERN predaje njemački jezik, poslovnu komunikaciju, političke odnose s javnošću, političku komunikaciju te kreiranje i upravljanje imidžom slavnih. Autorica je niza znanstvenih i stručnih radova o jeziku politike i političkom komuniciranju, kao i izlaganja na međunarodnim znanstvenim skupovima u Hrvatskoj i u inozemstvu. Dvostruka je doktorica znanosti i docentica, a specijalnost su joj jezik politike i politička komunikologija, s naglaskom na usporednim analizama njemačkih i hrvatskih političara i političarki.

Pročitajte još...

Mixer jednog imidža: Antonio Salazar – u zagrljaju diktatora 

Koliko god da moć (politička ili kakva god) bila snažan afrodizijak mnogima, je li ona zaista vrijedna života u kojem je žena ipak možda samo "objekt" u svrhu samo-prezentacije? Pitam za prijatelja

Mixer jednog imidža: Imidž cjepiva iz vizure politike. As simple as that may sound

Kad političari koriste teme koje su važne baš svima jer je riječ o životu i novim okolnostima, to itekako može utjecati na stav o temi. I onda, uslijed svih tih priča - pa nije da se čudimo što je javnost "poljuljana"

Mixer jednog imidža: Mona Lisa – osmijeh koji vrijedi milijune, a skriva mračno doba za žene  

Predsjedničke retoričke akrobacije u obliku pokušaja da ga percipiramo kao autoriteta koji "zna kako promatrati" i sukladno tome izgovarati stavove, motivirale su me na istraživanje priča u pozadini slavnih žena, čiji osmijeh možda vrijedi milijune, ali iza sebe krije nemoć doba u kojem su živjele ili žive danas

Mixer jednog imidža: Osebujna i ambivalentna retorika Zorana Milanovića

Na obljetnicu prve godine predsjednikovanja došlo je vrijeme posvetiti tekst imidžu Zorana Milanovića, osobi koja se ne libi po svojoj volji i odluci prikazati svoje retoričko lice i usmjeriti strelicu govora na temu/metu koja mu u danom trenutku dođe na megdan. Osebujno i ambivalentno, katkad ad rem direktno, smisleno i sadržajno, a katkad upitnog smisla i svađalačko

Povezano

Mixer jednog imidža: Helen Keller – život je ili odvažna avantura ili ništa

Helenin moto je bio: 'Iako je svijet pun patnje, pun je i njezinog savladavanja'. I kada osjetite nemoć ili lupite o naizgled nesavladivu prepreku, sjetite se njezina života, upornosti i požrtvovanosti

Mixer jednog imidža: Jane Fonda i The Show Must Go On

Jane Fonda izabrala je život u kojem nije odabrala pogled žrtve, nego je rasla kroz odnose i iskustva, onako u maniri očeve parole - the show must go on. A vi, imate li vi svoju parolu ili i dalje (barem neki) birate pogled žrtve koju je život kaznio odnosima koji su je obilježili?

Mixer jednog imidža: Victoria Woodhull – žena koja nije kopirala, nego je kreirala

Victoria Claflin Woodhull jedna je od onih žena koja nije htjela čuti ne, ne svom odabiru kreiranja životne staze. Mislim da je njezinim suvremenicima bilo sto puta gore što se tri puta udavala i što je o tome javno i slobodno govorila, nego što je gatala budućnost

Mixer jednog imidža: Marlene Dietrich i njezina senzualna drčnost

Marlene je bila biseksualna glumica koja je na vrhuncu svoje moći pomicala granice i ženstvenosti i suzdržanosti, prkoseći pritom ne samo ustaljenim normama društvenih običaja, nego i prijetnji Trećeg Reicha

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime