Na današnji dan, 15. studenog 1978., Echo & the Bunnymen imali su svoj prvi koncertni nastup u liverpoolskom Eric’s Clubu. Jedan od mojih omiljenih bendova iz osamdesetih, osnovan je početkom 1978. godine od strane pjevača Iana McCullocha, gitarista Willa Sergeanta i basista Lesa Pattinsona. Nastupali su uz ritam mašinu Echo te dijelili istu neovisnu diskografsku kuću Zoo, menadžera i liverpulsku punk publiku s Teardrop Explodes. Nakon dolaska bubnjara Petea de Freitasa, potpisuju za podetiketu WEA-e Korova i objavljuju debitantski album “Crocodiles” 1980. godine.
Album “Crocodiles” bio je temeljen na utjecajima Doorsa i psihodelije, a vokal Iana McCullocha, melodije te izvorni gitarski zvuk Willa Sergeanta doprinijeli su prepoznatljivosti benda. Stalni nastupi pridonijeli su popularnosti i ugledu grupe kao koncertne atrakcije. Sljedeći album, “Heaven Up Here” iz 1981., naglasio je mračnu psihodeliju i atmosferu nauštrb melodija. “Porcupine”, objavljen dvije godine kasnije, predstavljao je fuziju prvih dvaju albuma, s naglaskom na melodiji.
“Ocean Rain” iz 1984. bio je posljednji veliki album u osamdesetima, s grandioznim orkestracijama, dramatičnim vokalom McCullocha te melodramatskom produkcijom. Ključna skladba “The Killing Moon” postala je veliki hit. Nakon povlačenja grupe s vrhunca popularnosti, Echo & The Bunnymen ponovno su se okupili 1987. godine, objavivši album temeljen na gitari i klavijaturama bez raskošne orkestracije. McCulloch najavljuje odlazak 1988., a godinu kasnije de Freitas pogiba u prometnoj nesreći.
Podsjećaju na ključne albume iz osamdesetih
McCulloch i Sergeant udružuju se pod imenom Electrafixion, ali ni samostalni albumi ni album “Reverberation” iz 1990. nisu postigli značajniji uspjeh. 1997. ponovno pokreću Echo & The Bunnymen s basistom Pattinsonom, objavljujući “Evergreen”. Uslijedili su albumi poput “What Are You Going To Do With Your Life?” iz 1999. i “Flowers” iz 2001., koji su naslanjali na formulu “Ocean Rain”. “Siberia” iz 2005. podsjetio je na ključne albume iz osamdesetih, a koncertni album “Me, I’m All Smiles” iz 2006. potvrdio je novi zamah.
U listopadu 2009., objavljuju album “The Fountain” koji dobiva mlake kritike, dok projekt “Meteorites” iz 2014. bolje prolazi kod kritike. Četiri godine kasnije, izlazi “The Stars, the Oceans & the Moon” s novim verzijama starih hitova. Nažalost, nove verzije nisu dosegle kvalitetu izvornika. Echo And The Bunnymen ostaju prisutni na glazbenoj sceni, privlačeći stare fanove i nostalgičare osamdesetih.