Na današnji dan, 17. studenog 1966. godine, The Beach Boys su nakon haranja američkim top-listama dospjeli i na prvo mjesto britanske rang-liste singlom “Good Vibrations”. Kultni singl i jedno od općih mjesta u povijesti rocka bio je remek-djelo zrele psihodelije čija je produkcija, lucidno slaganje bizarnih instrumenata, orgulja, onozemaljskih vokala, posve uvrnutog korištenja udaraljki i čembala do danas jednako inspirativno kao i nekad. “Good Vibrations” je bio svojevrsni nastavak procesa koji je iznjedrio album “Pet Sounds”.
Uvriježena dijagnoza
Brian, od osnutka benda, bio je ključni skladatelj, aranžer i producent Beach Boysa, no intenzivan rad u studiju nije početkom 1966. donio rješenje njegovih sve očitijih psihičkih problema. Situaciju je dramatično pogoršalo redovno uzimanje LSD-a, koji mu je, osim što je nesumnjivo bio jedan od stimulansa koji je pospješio ulazak Beach Boysa u psihodeličnu fazu, potencirao paranoju, ali i gotovo paničan strah od konkurentnih Beatlesa. Rezultat je – glasila je uvriježena dijagnoza – bio album “Pet Sounds”.
“Pet Sounds” je pokazao iznimnu autorsku zrelost te lucidno iznalaženje novih putova uz napuštanje obrazaca trominutne pop-pjesme te posezanje za novim nekonvencionalnim (i svakako nerokerskim) instrumentima. Album je imao konceptualni okvir unutar kojega je, osim u uvodnoj “Wouldn’t It Be Nice”, dominirala tjeskobna i melankolična atmosfera s gotovo opsesivnim bavljenjem temama samoće i potpune izolacije.
Dio čarolije prisutan i u hitu
Žanrovski, bio je to album mekih srastanja eksperimentalnog rocka, popa (psihodeličnog, eksperimentalnog, chamber popa…), jazza, avangardne glazbe… te najraznovrsnijih glazbala i zvukova u čudesni amalgam nezabilježen u dotadašnjoj povijesti rocka i popularne glazbe uopće. Dio čarolije svakako je prisutan i u hit singlu “Good Vibrations”. Baš kao i uporaba drombulje, violončela te – posebice – electro theremina koji je dao onaj osebujni zavijajući ton (kao svojevrsna preteča manipulacija zvukom analognih sintesajzera). Skladba je uz pomoć brojnih session glazbenika snimana u čak četiri različita studija sukladno Wilsonovoj ideji da i studio koristi kao “dodatni instrument”. “Good Vibrations” je zbog utjecaja i značaja 1994. uvrštena u Grammy Hall Of Fame.