Na današnji dan, 30. studenog 1971., na vrhu američke rang liste singlova našao se mega hit Sly & The Family Stonea “Family Affair”. Sly & The Family Stone bili su tipičan produkt kasnih šezdesetih, obilježen društvenim previranjima i glazbenim fuzijama. Poput njihovog patentiranog miješanja soula, rocka, R&B-a, psihodelije i vatrometnog funka.
Korijeni grupe potječu od “The Stoners”, koje je 1966. osnovao bivši disk džokej i producent Sly Stone, pravim imenom Sylvester Stewart, zajedno sa svojim bratom, sestrom i rođakom. Sly je prethodno pod različitim imenima poput Sly Stone, Stewart Brothers, Sylvester Stewart i Sly Stewart, snimio niz nezapaženih singlova. Album “A Whole New Thing”, koji su Sly & The Family Stone objavili 1967., i posebno sljedeći “Dance To The Music” iz 1968., bili su različiti od svega ranije snimljenoga. Prigrlivši ne samo imidž Jimija Hendrixa, već i njegove eksperimente, Sly Stone objedinio je hipijevske ideje, narkotička iskustva, acid rock, psihodeliju i soul, postigavši izrazito utjecajan zvuk i utemeljivši novi crossover izričaj. Štoviše, razvili su i poseban gitarski zvuk uz obilnu upotrebu wah-wah efekta, ali i funk bas-figuru s revolucionarnom novom tehnikom sviranja koju je usavršio basist Larry Graham.
Album je donio poticajne rock/funk fuzije
Album “Stand!” iz 1969. uslijedio je nakon prvog ozbiljnog uspona na rang-liste dvostrukim pilot-singlom “Everyday People”/”Sing A Simple Song”, koji je zasjeo na prvo mjesto i pop i R&B rang-liste. Album je donio poticajne rock/funk fuzije i politički angažirane tekstove. Skladbe poput “I Want To Take You Higher” – koju je grupa predstavila u furioznoj izvedbi i na Woodstocku – “Somebody’s Watching You”, “Sex Machine” – iznimni trinaestominutni instrumental s dominirajućim gitarskim efektima Freddieja Stonea – “Stand!” i “Don’t Call Me Nigger, Whitey” – čiji je repetitivni minimalistički tekst uz wah-wah fraziranja Freddieja Stonea jedan od najefektnijih i najkonciznijih komentara na tadašnju rasnu stvarnost Amerike – osigurale su albumu atribute remek-djela.
“There’s A Riot Going On” iz 1971. donio je nastavak glazbenih ideja s prethodnika, ali uz bitno promijenjenu atmosferu albuma. Ako je ranije unatoč oštrim tonovima poput “Don’t Call Me Nigger, Whitey” i “Stand!” ipak dominiralo optimističko raspoloženje, “There’s A Riot Going On” koji je donio hit singl “Family Affair” imao je mahom mračno raspoloženje slojevitog funka. Bio je to odraz narkotičke paranoje, ali i zrcalna slika razočaranja post-hipijevske Amerike.
I dalje pjesme imaju politički angažirane i kritičke tekstove
Nakon objavljivanja albuma, Sly & The Family Stone postupno gube publiku, imaju problema s radikalnim crnačkim grupama koje im zamjeraju “pacifizam”, ali i često bivaju uhićeni zbog posjedovanja narkotika. Sljedeći album “Fresh” objavljuju tek 1973. Album je nastavio lagani “sporo-goreći” funk prethodnika i dalje uz politički angažirane i kritičke tekstove, ali i iznimno uspješan balans funka i rocka, pop melodija i ekscentričnih dodataka po kojima je Sly Stone bio poznat.
Novom albumu “Small Talk” iz 1974. prethodio je posljednji hit singl – pop-funk tema “If You Want Me To Stay”. Album je, kao i prethodnik, snimljen s novim basistom – Russelom Allenom. No, nakon odlaska Erricoa i dolaska Andyja Newmarka, stigao je i novi bubnjar Bill Lordan. Materijal albuma bio je smireniji i introspektivniji, i premda ne tako uspješan kao projekti s početka desetljeća, i on je bio na zavidnoj razini.
Ubrzo nakon objavljivanja albuma, grupa se razišla, a Sly Stone snima blijedi “High On You”. Godinu kasnije, nakon ponovnog okupljanja, Sly & The Family Stone pokušavaju povratak s “Heard Ya Missed Me, We’ll I’m Back”, no album – kao ni sljedeći “Back On The Right Track” (1979.) – nije imao uspjeha. Sly Stone ponovno se oglasio samostalnim albumom “Ain’t But The Way” iz 1983., no on je doživio sudbinu nezapaženih prethodnika.
Nakon što je 1993. uveden u Rock & Roll Hall Of Fame, Sly Stone se povukao sa scene uz tek sporadična pojavljivanja na pozornici.