Prvi film o kojem se širi usmena gledateljska predaja od netflixovske premijere početkom godine je ‘Society of the Snow’, španjolska drama o preživljavanju avionske nesreće urugvajske ragbi reperezentacije u Andama 1972. Kada su na putu prema Čileu zapeli u planinama i nakon avionske nesreće ostali odsječeni u visokim planinama zarobljeni snijegom i hladnoćom.
Ljudska drama mladih sportaša već je ranije bila hollywoodizirana u filmu “Alive” Franka Marshalla 1993. s Ethanom Hawkeom. Ova je postava sazdana od globalnoj publici relativno nepoznatih argentinsko, urugvajsko, španjolskih glumaca te fokusirana na ljudsku dramu i izdržljivost. Dramatika trenutka između pogibelji i preživljavanja mladih ljudi osuđenih na kanibalizam u neljudskim uvjetima ispričana je pomirenjem dokumentarističke uvjerljivosti i melodramatske prilagodbe igranofilmskom načinu izlaganja priče.
Psihološka priča koja dovodi do stanja šoka
Obzirom na izostanak velikih glumačkih zvijezda u ‘Society of the Snow’, glavna zvijezda i fokus je mogao biti prebačen na pričanje priče te na nadljudske napore preživljavanja u očekivanju stizanja pomoći. Dvoipolsatni film producente i redatelja tjera na korištenje visokih produkcijskih i izvedbenih momentima kojim se ne udaljuju pretjerano od spomenutog prednika, osim što se doima kako se koncentriraju više na izvedbu nego primisao komercijalnog i blockbusterskog feedbacka i utrška na blagajnama. Nominacija za najbolji film na stranom jeziku pri prošlogodišnjem oscarovskom sazivu, rekonstrukcija vremena i karaktera napravljena je dovoljno uvjerljivo u scenama prije strašnog slijetanja i sudara među planinama. Strava, emotivno i psihološko pribiranje ili raspadanje karaktera može se dočaravati samo kroz imaginaciju koliko stanje šoka prilikom takvog događaja može biti adrenalin rushom i motorom.
Sve je to komuniciranje gledatelja odrađeno vizualno uvjerljivo, s mjerom i autentično, posebice scena samog udara te trauma koju preživjeli preživljavaju. Tenzija cijele situacije tijekom ‘Society of the Snow’ je podignuta na nivo na kojem glumci igraju na ekspresivnost drugačije glumačke škole od one koju promoviraju američki producenti, bliže ex yu stilu glume. Obzirom da je priča poznata, izvedba iste je repetitio studiorum momentom bila osvježavanje tragične priče i kao takva može impresionirati. U ostalim segmentima radi se o solidnom filmu, ne baš klasičnom razbibrigom za klasično netfliksovsko weekend chillanje.
7/10