Ako zamislite vremeplov kojim se putovanje vremenom zaustavlja u jednoj estradnoj točki prošlih svršenih vremena domaće glazbe, začudili biste se koliko bi ljudi od nekoliko ponuđenih varijanti više ili manje dičnog razdoblja piknulo upravo rane devedesete – CRO dance pokret. Sudeći prema nedavno održanom playback nostalgija Zg Arena partyju i mash up redaljki štovatelja tog plesnog zvuka i razdoblja – desetak tisuća, pomnoženo s još barem desetak, ako ne i znatno više puta.
A mogli su birati između:
a) ivorobićevskog i vicevukovskog rehabilitiranja šlageraškog vremena kojeg se piknulo Voice pobjednikom The Martinom.
b) vječno neiscrpnog ljubakanja s ‘rockerskim’ limitima novog vala osamdesetih ili ratničkog nastavka do sredine devedesetih od Haustora preko Laufera do Majki kada nisu služile kao prateći bend isforsiranom i karikiranom pjevaču
c) rap pionirstvom kao vremenom između riječkih underground korijena Ugly Leadersa i MC Buffala, Zg Blackout predstavnika i splitskog TBF ogranka s kraja prošlog i početaka novog milenija
d) CRO etno val kad se od sredine devedesetih otkrivalo ljepote domaćih autohtonih folk motiva kroz pjesmice Lidije Bajuk, Dunje Knebl, Gustafa, Tamare Obrovac, Miroslava Evačića, Legena, Kriesa, HC Boxera, Lado Electro i drugih…
e) domoljubnih estradnih nonšalancija ali uvijek masovno rabljenih u potezu od kumova Škore, Mate Bulića, Thompsona (sve od ABBE do ‘Dida moj’ i ‘Lipa li si’) pa sve do Psihomodo Popa (Hrvatska mora pobijediti) i inih nacionalno svjesnih stilski različitih pjesnika koji su u nekom segmentu karijere odlučili rimovati od borovine do domovine.
f) razno… izaberite po vlastitom nahođenju
Bez ikakve namjere osporavanja izbora vox populija uz koje će se notornosti i uz što će se zabavljati, osjećati i prisjećati vajbova vlastitih mladosti uz što im je bilo lijepo i činilo feelgood, interesantna je samo ‘kolektivna amnezija i amnestija’ po kojoj dotičnu feštu CRO dance playback party pokušavaju neki od sudionika i publike revitalizirati kao dobre glazba naspram ovog što je danas najpopularnije, aludirajući na beat patterne hnca hnca Gršeta, Miach i sličnih nekih novih klinaca. U smislu ovo danas je smeće, a CRO dance velikani su bili bolji.
Izrazito jeftina produkcija
Nisu. Samo je nekritičnost slušatelja i njih aktivnih sudionika bila 30 godina mlađa.
I u bilo kojeg iole poštenog slušatelja s mogućnošću razlikovanja i shvaćanja dur/mol razlika, CRO dance glazbena varijanta je u najvećem broju predstavnika bila generička beat patern glazba s izrazito jeftinom produkcijom prvih kompjutorski programiranih beatova, nastavljenih na negdašnjim Rolandovim 808-ovima, lošim i simplificiranim intro melodijama i fraziranjima jedva dva do tri tona, kriminalnim tekstovima ako se to moglo zvati tekstovima, upitnim vokalnim mogućnostima većine izvođačica i izvođača. U kontekstu slušanja i percepcije glazbe držalo je se sprd i trash glazbenom estetikom, vrlo jeftinih produkcijskih, kvalitativnih i izvedbenih standarda. Otprilike ‘Krv nije voda’ TV pandana. Koju masa ljubitelja nije automatski činila kvalitetnom. Fornom možda, dobrom – ne.
Ma koliko danas pričali ili šutjeli o tome.
Iznimke koje potvrđuju pravilo
U kontekstu ponude niskokvalitetne glazbe uz koju se, ponovo valja naglasiti, sasvim legitimno zabavljati jednako kao što se zabavlja uz Aleksandru Prijović i sve folk pandane, mora se istaknuti iznimaka koje su potvrđivale pravilo.
Prije svega se to odnosi na izdvojeni slučaj ET s Vannom kao jedini autentični i kvalitetni iznimak od pravila čiji su hitovi nadživjeli dekade, ne samo zbog izvrsnog Vaninog vokala već i odličnih catchy melodija i za ono vrijeme pametnih lego kockica modela slaganja beat patternova.
Pop Cooltura: Porin nominacije 2024 – LET 3, Vojko V i posthumna ili live album retro dosada estrade
Uz njih se zalomio producentima pokoji one hit wonder poput Elline ‘Iza ponoći’, Banfićkinih trik pjesmica ‘Cigareta&’ i ‘Šumica’, voljeli su spomenuti i Ilana Kabilja. Potom istaknuti vizualno ekstravagantnu i bizarno neobičnu i ambicioznu pojavu ex Senada od Bosne, tada Senne M-a danas prvaka proizvodnje svjetlosnih kranova i pomoći pri filmskoj i TV produkciji. Potom dodatke par seksipilnih cura tipa Anamarije, Veline, Simplicie, Minee, Kasandre (RIP), Vlatke Pokos, Mandija, Skandija, Bandija, Pamparandija i sličnih koje biste prije pamtili po maštanjima u kupaoni kad biste se tuuu uh uh uh ah šššiii raaaa liiiii, nego po pjesmama i hitovima.
O posklizavanjima karijera onih koji su uletavali u trendove ne bi li zajahali na valu bez glazbenog identiteta, nema tko se nije obliznuo, od Massima s ‘Benzinom’, oba brata Cetinskijevih, Sandija pa sve do najbzarnijih pojeva Miše Kovača i
Jože Katalenića u onim Viva Kroacija najvijačkim ekstravagancama etc etc. Sve drugo dajte najte.
O CRO danceu se zapravo gledalo kao lakopoteznoj, brzopotrošnoj i take the money and run menadžerskoj glazbi kojoj je bio cilj s minimum truda i maximum play backa dići novce i pobjeći. Sve drugo dajte najte.
Ples, zabava, whatever, koje god vas čini sretnim i opravdava zabava drive, ali je li bilo dobro i kvalitetno. Ne. Nije.
Naslovna fotografija: Screenshot Youtube