Božić ne možemo zamisliti bez ukrašenih drvca. Dolaze u raznim veličinama, bojama i materijalima, a jedan su od osnovnih obilježja Božića. Tradicionalno se bor uvijek kiti na Badnjak, ali još malo tko se drži te tradicije. Dok su se nekada borovi kitili s cvijećem i zemljanim plodovima, sada su ukrasi svečani i bor ih je prepun. Jedna je stvar ostali ista u ukrašavanju, a to je zvijezda na vrhu. Ona predstavlja zvijezdu repaticu koje je pokazivala Isusu put do Betlehema.
Kako je započela tradicija kićenja drvaca?
Prije pojave kršćanstva, biljke i drveće koje su tijekom cijele godine ostale zelene imale su posebno značenje za ljude zimi. Baš kao što ljudi danas ukrašavaju svoje domove u blagdansko vrijeme borovima, smrekama i jelama, drevni su ljudi vješali zimzelene grane preko svojih vrata i prozora. U mnogim zemljama se vjerovalo da će zimzelene biljke oko kuće držati podalje vještice, duhove i bolesti. Na sjevernoj hemisferi najkraći dan i najduža noć u godini pada na 21.prosinca i naziva se zimski solsticij.
Mnogi drevni ljudi vjerovali su da je sunce Bog i da zima dolazi svake godine jer je Bog sunca postao bolestan i slab. Slavili su solsticij jer je to značilo da će napokon Bog sunca početi ozdravljati. Zimzelene grane podsjetile su ih na sve zelene biljke koje će ponovno rasti kad je bog sunca bio jak i kada bi se ljeto vrati.
Božićna drvca kakva sada imamo
Latvija i Estonija tvrde da su bile dom prvog božićnog drvca. Latvija tradicije božićnog drvca prati još od davne 1510. godine, kada je trgovački ceh pod nazivom Kuća crnih glava nosio drvo kroz grad, ukrašavao ga i kasnije spaljivao. U međuvremenu, Estonija se suprotstavila tim tvrdnjama, rekavši da ima dokaze o sličnom festivalu koji je 1441 godine organizirao isti ceh u njihovom glavnom gradu Talinu. Povjesničari sumnjaju u obje tvrdnje.
Božićno drvce kakvo nam je sada poznato rođeno je u regiji Elzas tijekom 16. stoljeća, u današnje vrijeme dio Francuske, ali se u to vrijeme regija smatrala njemačkim teritorijem. Povijesni zapisi pokazuju da je božićno drvce postavljeno u Strasbourškoj katedrali 1539. godine i da je tradicija postala toliko popularna u cijeloj regiji da je grad Freiburg zabranio sječu stabala za Božić 1554. godine.
Uvriježeno je mišljenje da je Martin Luther, protestantski reformator iz 16. stoljeća, prvi put dodao upaljene svijeće na drvo. Hodajući prema svom domu jedne zimske večeri, sastavljajući propovijed, oduševio ga je sjaj zvijezda koje su svjetlucale usred zimzelena. Htio je taj prizor dočarati svojoj obitelji, pa je postavio bor u glavnoj prostoriji i oko njegovih grana upalio svijeće.
Njemački emigranti ponijeli su ove tradicije sa sobom kad su se preselili u druge zemlje. Do 18. stoljeća božićna drvca bila su diljem Europe. Tako je bilo i u Hrvatskoj, oko 1850-ih godina počinje pojavljivati običaj ukrašavanja božićnog drvca.