Krcata zagrebačka Šalata, oko 6 tisuća posjetitelja dočekalo je pljeskom oduševljenja ukazanje jamajčanske modno pjevačke ikone Grace Jones, sedam godina po prvom ukazanju u pulskoj Areni. Za razliku od tog prvog nastupa kada je posjetiteljima Dimensions festivala ostala samo uspomena prisutnosti kultne figure, nakon In Music Festa, prvi solo koncert za “službeni” početak ljeta, pečatirao je sklonost hrvatske publike retro figurama 80-ih.
Grace Jones je vizualno atraktivna, neo-kubistička figura strahovite amazonske energije žene ratnice kojoj sugestivan vokal tek dodaje intrigantnosti i kompletnom paketu uvijek trendovske i modernističke persone kojoj su godine samo i doista broj. Tek mjerna jedinica za njene kameleonštine, vrlo blizu pratnji puteva kolege joj i prijatelja Davida Bowiea s jasnim autorskim distancama i bitno manjima i skromnijim ne samo brojčanim mogućnostima. I s tom razlikom da je Grace Jones unatoč svemu samo i u većini slučajeva najpoznatijih stvari ili cover izvođačica ili žena čije vokalne interpretacije tuđih pjesama djeluju dojmljivo tek u punom paketu impresivne pojave.
Bolje izgleda nego prije sedam godina
U vrijeme kad Jagger & Richards još uvijek u 80-ima odolijevaju biologiji, Grace Jones sa 76 izgleda i drži se bolje nego sedam godina ranije u Puli. Legitimna startost joj ne šteti ni pokretu ni glasu ni pojavi. Bar ne sa strateške distance pozicioniranja na koncertu oko mix pulta ne bi li se izbjeglo borbi s razglasom koje je uništilo njen pulski nastup. Ona će vrtjeti hulahop, nositi razne maske, zaplesati, komunicirati s publikom,
Na krilima futurističkog i plesnog funka u kombama s reggae, dance, dub ritmikama koji je dobro zvučao i nosio je ritmikom cijele karijere, od početne zaborava vrijedne albumske trilogije s druge polovice 70.-ih (“Portfolio”, “Fame”, “Muse”) preko prvih čačkanja međunarodnog uspjeha i glazbenih priznanja početkom 80.-ih “Warm Leatherette” a pogotovo “Nightclubbing” i “Slave To The Rhythm”, sve do iznenađuju sjajnog comeback albuma “Hurricane” iz 2008. Grace Jones je svoj glazbeni legitimitet najveći dio karijere dugovala autorima (Sting – Demolition Man, Chrissie Hynde – Private Life, David Bowie/Iggy Pop – Nightclubbing, Trevor Horn – Slave To The Rhythm, Roxy Music – Love Is The Drug, John Newton – Amazing Grace…), dok se povremeno javljala i kao kompletna (My Jamaican Guy) ili jedna od autorica (Williams Blood).
Nakon pada velikog crnog zastora Grace uvodi u svoj funkee show “Nightclubbingom”, predstavlja novu stvar s budućeg albuma “Key”, da bi ostatak set liste prošarala s netom spomenutim naslovima uz neizostavne “Pull Up The Bumper”, “I`ve Seen That Face Before (Libertango)” i “Slave To The Rhythm” čija je ritmika dovoljan predložak njenom sjajnom glasu koji je još uvijek više nego funkcionalno služi da cijelu večer odveze uz ritmiku i taktove bitno proširenog cocktail bara otvorenog za funkee ritmove.
Modna ikona
To da je modna ikona i da joj je vizualna pojavnost jednako bitna za vrijeme cijele karijere kao i glazba sama, pokazala je tijekom nastupa na Šalati uz nekoliko presvlačenja i činjenice da uz jedva 70-ak minuta glazbe i razvučenog repertoara. Zbog iznimno toplog dočeka komunikacija s publikom koja joj jede s dlana joj nije bila nikakav problem privesti večer kraju uz klimaks koji je trajao zapravo od početnih taktova. Veselje publike što je mogla sresti kraljicu i caricu kako joj najčešće tepaju nadilazi svaku potrebu kritičkog promatranja izvedbe koncerta, detaljiziranjem glazbenih momenata. Prisutnost je još uvijek ono što se najviše računa.
I kao što izvadak jednog od najvećih joj hitova kaže “never stop the action, keep it up, keep it up”, Grace Jones i sve njene parole lako potpadaju pod egidu kako su godine samo broj u službi jedne hvalevrijedne energije. Hoće li biti još koje prilike vidjeti uživo teško je reći, no Grace sprema novi studijski album, a fizikalije zasad podnosi više nego dobro. Zgodno je uvijek odati počast herojima tuđih i naših mladosti. Prkositi vremenu je zapravo jedino što možemo.
Fotografija: screenshot youtube