Mnogima se to čini kao da je bilo jučer, no prije okruglih deset godina Daft Punk su objavili svoj četvrti – danas kultni – album “Random Access Memories”. Album je odlično ostario!
Fanovi Daft Punka, a nije ih malo ni na ovim prostorima, skloni cupkanju na plesnim podijima zacijelo i danas sline na singl “Get Lucky”: tipičan daftpankovski plesno podatan raspašoj. Baš kao i na singl “Lose Yourself To Dance”, uz kojeg također noge same plešu. No, unatoč tome, “Random Access Memories” nije bio “tek” plesni album poguran zaraznim ritmom singlova.
Recimo, uvodna “Give Life Back To Music” uhougodna je stilizacija s jednom nogom u sexy-grooveu soula na tragu albuma Marvina Gayea s početka osamdesetih i vocoderskog-popa kojim su ELO dosegli vječnost. Ni jedno ni drugo nije my cup of tea, odnosno i veliki Marvin mi je bio draži početkom sedamdesetih nego li kasnije, baš kao što je power-pop i beat dimenzija ELO za me bila daleko inspirativnija od Lynnovih očijukanja sa vocoderima i sintovima. No, unatoč tome, nastupni broj “Random Access Memories”, u trenu mi se zalijepio za uho (i tamo ostao do danas) kao savršeno balansiran komad retroa (spomenutim utjecajima valja dodati i funky gitaru na tragu diskoidnih stilizacija Chica što i ne čudi zna li se da se Daft Punku u studiju priključio i Nile Rodgers!).
Ključne figure euro-disca
Fluidna laganica “The Game Of Love”, kao i prethodni broj, sjajno zbraja “procesirani” vokal i klavijature na tragu naslijeđa sinti-popa (ovog puta s primislima na Ultravox) s ritam sekcijom (i to kakvom: Nathan East na basu, a John “JR” Robinson za bubnjevima) te pedal-steel gitarom nezaobilaznog Grega Leisza i gitarskim učincima Paula Jacksona Jr. “Giorgio By Moroder”, sjajna posveta kultnom producentu i ključnoj figuri euro-disca, zanimljiv je ispovjedni “narativ” samog Morodera iznad tipične “moroderovske” instrumentalne potke, a “Within” pak odlična laganica s “klasičnim“ klavirskim uvodom Chillyja Gonzalesa na kojeg se lijepi pratnja i, naravno, “procesirani” vokal.
Daft Punk su u studiju okupili doista vrhunsku ekipu glazbenika no uključenjem Morodera te – još i više – Nilea Rodgersa koji je odsvirao većinu brojeva na albumu, usput su odali počast uzorima na koje su se nekoć tako rado “semplerski” naslanjali i rado ih citirali. “Random Access Memories” je zapravo svojevrsna javna objava banda koji eto na jednom mjestu – i to “živom svirkom” u studiju, a ne semplerskim pozajmicama – govori o svojim utjecajima te srodnicima i na elektroničkoj i na, najšire shvaćenoj, indie sceni.
Posveta plesnoj glazbi osamdesetih s aromom novog doba
Stoga u “Instant Crush”, vokalom (i gitarskim solima) gostuje Julian Casablancas iz Strokesa. Skladba je također jedan od aduta albuma i “komad” koji se mirne duše mogao naći i na tadašnjem albumu Strokesa kao ogledni primjer poetike ovog njujorškog banda. “Lose Yourself To Dance” – nimalo slučajno odabran kao drugi singl – je nešto radikalno drugačije. Gitara Nilea Rodgersa i muskulativan učinak ritam sekcije uz vokal Pharrella Williamsa, temu odvlače u prostor Chica i – ponajviše – Princea. Prava posveta plesnoj glazbi osamdesetih s aromom novog doba.
“Touch” je nova “ambijentalna“ electro-pop tema kojoj korijeni, posebice u uvodnom “košmarnom“ dijelu, sežu u doba Tangerine Dreama i njihovog “Rubycona” dok se rasplet temelji na čudnom spoju funkoidnih citata Curtisa Mayfielda, rasplesanog “orkestralnog” dijela, pseudo-operetnih dionica…
Odlični plesni komadi
Za divno čudo, konačan rezultat zbrajanja tako šarenih djelića je – sjajan! “Get Lucky” je kao i “Loose Yourself To Dance” odličan plesni komad ali i, kladio bih se, svojevrsni hommage jazzy-rocku Steely Dana u refrenu broja. “Beyond” te “Motherboard” su čudesne kolaboracije Daft Punka, studijskih glazbenika s kojima su realizirali cijeli album (Paul Jackson Jr, Chris Caswell), izvanserijskog bubnjara Omara Hakima te velikog orkestra a „Fragment Of Time“ još jedan ulazak u “steelydanovske” stilizacije uz pomoć starog suradnika Todda Edwardsa kao vokaliste. Dva zaključna broja donijela su odličnu kolaboraciju s Panda Bearom u “Doin’ it Right” te idealnu, tipičnu Daft Punk, završnicu domišljenu kao velebna elektronička misa s modularnim sintom u prvom planu i sjajnim bubnjanjem Omara Hakima.
Uspjeh “Random Access Memories” mjeri se dvama globalnim hit singlovima, prvim mjestom na Billvboardovoj listi najprodavanijih albuma, naramkom Grammyja… no ono što je daleko važnije je njegova i današnja aktualnost. Svakako i uloga kopče koja spaja perjanike “plesne” glazbe od sedamdesetih pa naovamo i vremena današnjeg.