Na današnji dan 2019. preminuo je kultni američki rocker Roky Erickson. Roky Erickson, poput Syda Barretta, iznimno je utjecajna, ali i tragična figura psihodelije.
Njegovi 13th Floor Elevators pioniri su psihodelije i acid-rocka. Osnovani su u Texasu sredinom šezdesetih kao tipičan garažni rock band, a 1966. snimaju “The Psychedelic Sounds of the 13th Floor Elevators”, jedan od prvih albuma američke psihodelije. Kombinacija folk-rocka i garažnog zvuka za koju je najzaslužniji Tommy Hall i Ericksonov mumljajući vokal te psihodelični Hallovi tekstovi, Elevatorsima su priskrbili kultnu publiku, ali i utjecaj na underground sceni. Glavna ideja albuma bila je potaknuti uporabu haluciogena i “acida” koji “otvara um” novim spoznajama pa je najveći dio albuma i bio snimljen kao haluciogeni eksperiment.
Posljednji album grupe
Svjedočila je tome “Fire Engine” sa zavijanjem sirena ili pak “Monkey Island” u kojoj je Erickson sumanuto vrištao i urlao. Drugi album “Easter Everywhere” iz 1967. bio je također u otklonu od rock-mainstreama, no dao je iznimne brojeve poput “Slip Inside This House” – koja je skinuta i na singl – i psihodeličnog bisera “She Lives In A Time Of Her Own”. “Bull Of The Woods” – snimljen je početkom 1968., uglavnom bez Ericksona, a objavljen 1969. – donio je mahom Sutherlandove skladbe. Iznimka je bila sjajna verzija “May The Circle Remain Unbroken”. Bio je to i posljednji studijski album grupe koja se razišla zbog Ericksonovog trogodišnjeg prisilnog boravka u mentalnoj ustanovi kamo je dospio – i »zaradio« terapiju elektrošokovima i jakim lijekovima – nastojeći izbjeći optužbu za ilegalno posjedovanje narkotika.
Ponovno objavljen album
Nakon razlaza matične grupe Erickson je imao karijeru obilježenu usponima i padovima koji su počeli tragičnim trogodišnjim boravkom u mentalnoj ustanovi u koju je dospio s dijagnozom paranoidne shizofrenije braneći se “neuračunljivošću” od optužaba za posjedovanje marihuane. Nakon izlaska iz bolnice tek 1972. (kada ga je sud proglasio i službeno zdravim), uporno je pokušavao povratak na scenu, no s malo uspjeha, pa je u osamdesetima uglavnom preživljavao od socijalne pomoći.
Prvi Ericksonov pokušaj povratka na scenu bio je 1975. s grupom Blieb Alien, s kojima snima singl “Red Temple Prayer (Two Headed Dog)”, i počinje se opsesivno baviti temama iz horrora i filmova B produkcije koje predstavlja i na albumu “The Evil One”, iz 1981.
Album koji je kasnije ponovno objavljen pod imenom “I Think Of Demons”, donio je teme poput singla “Two Headed Dog” te “Night Of The Vampire” i “I Walked With A Zombie”. “Roky Erickson & The Aliens” iz 1980. bio je također album spajanja negdašnje garažne psihodelije, hard rocka i bizarnih tekstova pobranih iz satanističkih i horror filmova.
Mentalni problemi
Tijekom osamdesetih Erickson je objavio još nekoliko singlova i kompilacija starog materijala, ali bez uspjeha pa ponovno – ovoga puta sa stvarnim mentalnim problemima – biva hospitaliziran. Tribut projekt posvećen Ericksonu “Where the Pyramid Meets The Eye” okupio je brojne štovatelje, poput ZZ Top, R.E.M. te Butthole Surfers , i potaknuo diskografske kuće na objavljivanje niza kompilacija i reizdanja.
“All That May Do My Rhyme” iz 1995. donio je remikseve skladbi koje su mahom snimljene u osamdesetima. “Never Say Goodbye” iz 1999. album je reprezentativnih, ranije neobjavljenih, skladbi, “Don’t Knock The Rok” iz 2004. album covera i autorskih brojeva snimljenih u kućnom studiju 1978., a “You’re Gonna Miss Me” iz 2007. album glazbe iz dokumentarnog filma o Ericksonu.