Na današnji dan, 18. siječnja 1974., osnovana je svojevrsna super-grupa Bad Company. U njoj su se našli pjevač Paul Rodgers i bubnjar Simon Kirke iz Free, gitarist Mick Ralphs iz Mott The Hoople te basist Boz Burrell iz King Crimsona. Ključne trenutke u diskografiji obilježila je blues-rock gitara Micka Ralphsa te R&B/soul vokal Paula Rodgersa. “Bad Company”, prvijenac iz 1974., predstavio je grupu kao predvodnike hard blues/rock-mutacija na putu prema stadionskom, melodioznom hard rocku koji će kasnije iznjedriti i Bon Jovi, Def Leppard, Foreigner…
Albumu je pečat dao vokal Paula Rodgersa sklonog posezanjima za R&B i soul-manirizmima, te žestoki blues riffovi i čvrsta ritam-sekcija. Kao svojevrsna posveta starim bendovima iz kojih su došli, na albumu su se našle nove verzije skladbe “Ready for Love” Mott The Hooplea i “Easy on My Soul”, koju su Paul Rodgers i Simon Kirke donijeli kao poputbinu iz grupe Free.
Postaju zvijezde “preko noći”
Hitovi “Can’t Get Enough” i “Movin’ On”, kao i golema radiofonska podrška na američkim FM-radijima, Bad Company gotovo preko noći pretvaraju u mega zvijezde. Golemom uspjehu svakako je kumovao i vješti menadžer Peter Grant, poznat po suradnji s Led Zeppelinom. No, nakon albuma nasljednika “Straight Shooter” te jednako uspješnog “Run With The Pack”, bend koji nije mijenjao stil utemeljen prvijencem, unatoč atraktivnim koncertima, sve se više gubi u AOR-manirizmima.
Krajem sedamdesetih bazičnom rock zvuku dodaju i sintesajzere te gudače, a posljednji album u izvornoj postavi je ne baš komercijalno uspješni “Rough Diamonds” iz 1982. Ralph i Kirke s novim pjevačem Brianom Howeom i basistom Steveom Priceom nastavljaju pod istim imenom.
Izvorna grupa se ponovno okupila 1998. godine
U osamdesetima, nakon albuma “Fame And Fortune” kojim su dominirale klavijature, imaju razmjerno uspješan album “Dangerous Age”, koji donosi povratak na gitarski zvuk. Album “Holy Water”, objavljen u lipnju 1990., bio je odlično prihvaćen i kod publike i kritike, te je dao niz hitova. Među njima “If You Needed Somebody”, naslovni broj te “Walk Through Fire”. Jednako uspješan bio je i slijedeći “Here Comes Trouble” iz 1992., kao posljednji album snimljen s Howeom.
Za koncertnu promociju kompilacije “Anthology” na kojoj su se našle i neke nove snimke, izvorna se grupa ponovno okupila 1998. Do povremenih okupljanja u raznim postavama s Rodgersom i Kirkom kao jedinom konstantom, došlo je i kasnijih godina kao svojevrsni podsjetnik na golem komercijalni uspjeh u sedamdesetima i na “klasike” rocka okrenutih radija, poput skladbi “Bad Company”, “Can’t Get Enough” (1974), “Feel Like Makin’ Love” (1975), “Shooting Star” (1975), “Burnin’ Sky” (1977) i “Rock ‘n’ Roll Fantasy” (1979).