Na današnji dan prije pedeset godina odnosno 28. ožujka 1973. Led Zeppelin su objavili peti studijski album “Houses Of The Holy”. Album je bio na tragu prethodnog albuma “Led Zeppelin IV”, no uz nove stilske dodatke poput odlične reggae stilizacije u “D’Yer Mak’er” i “The Crunge” u kojoj se zrcali funk Jamesa Browna. Kao i slojevitiji aranžmani i produkcija – zacijelo potaknuti i vlastitim kućnim studijima koje su sad imali na raspolaganju – bio je to dokaz da Zeppelin ne žele ostati ušančeni u starim žanrovskim nišama već širiti glazbene horizonte.
Ipak, udarni brojevi – i nezaobilazni novi koncertni standardi – bili su klasični. “The Song Remains The Same” izvorno je bila Pageov instrumentalni broj (s gitarskim fraziranjem na tragu Petea Townshenda) kojem je Plant dao tekst i vokal. Bio je to pravi hard-rock/prog rock broj s maestralnim instrumentalnim dionicama i promjenama tempa. “The Rain Song” je – kao netipičnu baladu koja u uvodu citira i Harrisonovu “Something” – napisao Page (a Plant ponovo tekst). Nježnom “ambijentalnom” broju orkestralni ton daje melotron Johna Paula Jonesa no zanimljiva je i neočekivana Danelectro Pageova gitara uz koju savršeno liježe emocionalni Plantov vokal. “Over The Hills And Far Away” ponovo otvara akustična gitara (najprije sa šest žica, a onda i “dvanaestica”), a folky-akustičarski broj ulaskom banda i električne gitare dobiva tako tipični dramaturški zaplet Zeppelina.
U vrijeme objavljivanja je dobio podijeljene kritike
Nije teško i u ovoj skladbi otkriti blage začine Kariba. “Dancing Days” – s ponavljajućim riffom – nadahnuta je indijskom skladbom koja kao da je križana s riffom Stonesa a la “Brown Sugar”. “No Quarter” je pak jedan od apsolutnih zgoditaka albuma i novi nezaobilazni koncertni broj. Počinje Jonesovim nježnim uvodom s električnim klavirom (kasnije i hammond orguljama i klavirom) uz “procesiranu” Pageovu gitaru i dramatične prijelaze s laganih pasaža na zaključne zvučne udare. Sedmominutna skladba je na koncertima često znala – s primislima i na Pink Floyd – biti produžena i na dvadesetak minuta ubacivanjem klavirskih citata klasike (Rahmanjinova) te gitarskog sola.
Album zaključuje “The Ocean” kao podsjetnik na prva dva albuma s opakim riffom i “bazičnim” zvukom banda.
“Houses Of The Holy” je u vrijeme objavljivanja dobio podijeljene kritike, no turneje su ga pogurale na prva mjesta rang lista.