Koliko god da ga puta spominjali „Revolver“ Beatlesa koji je objavljen na današnji dan 5. kolovoza 1966. zaslužuje zapis na obljetnicu objavljivanja. Jer, kako je to odavno napisao kritičar Paul Du Noyer: „… „Revolver“ je oslobodio rock glazbu. Stvorio je prostor u kojem stvarna kreativnost može do kraja procvjetati. Bez „Revolvera“ ne bi bilo moguće snimati mnoge kasnije sjajne albume!“.
Naime, ako je „Rubber Soul“ u pravom smislu riječ bio prvi u niski remek djela koja su slijedila za njim, album koji je doniopomak prema slojevitijim tekstovima te mnogo složenijim glazbenim teksturama „Revolver“ je, hodajući istom smjerom, otišao korak naprijed. Beatlesi su doduše nakon objavljivanja albuma i službeno odustali od koncerata i turneja u korist studijskog rada. Nimalo slučajno jer „Revolver“, za koji je trebalo 10 tjedana snimanja na sessionima koji su uslijedili nakon 6. travnja 1966. i prvog ulaska u studio, bio je njihov najzahtjevniji i najambicioznije sniman album. Vrijeme potrošeno u studiju itekako se isplatilo. Skladbe su se još više udaljile od negdašnjih jednostavnih ljubavnih tema snimanih prije svega nekoliko godina zrcaleći promišljanja Beatlesa – kao i tadašnjeg „swinging Londona“ – o narkoticima (LSD-ju), istočnjačkoj filozofiji te avangardnoj umjetnosti pokazavši jednaku otvorenost i sklonost eksperimentu i u studiju.
Najkraće rečeno „Revolver“ je razgrnuo i drastično proširio granice popularne glazbe, eksperimentiranje u studiju pretvorio u standard nove produkcije, bitno utjecao na razvojpsihodeličnog rocka, elektroničke glazbe, najavio progresivni rock i fenomen world musica. Nezaobilazni George Martin je shvaćen kao ravnopravan član u procesu stvaranja željenog zvuka – zacijelo i rezultata narkotičkih eksperimentiranja – a ruku mu je pri tome dao sjajan studijski tehničar zvuka Geoff Emmerick. Po prvi put u studiju koji je, zajedno sa svim novim tehnološkim napravama shvaćen kao jedinstveni instrument, se našao i četverokanalni mikser, a sve u želji da standardna glazbala i novi instrumenti koje su uveli na „Revolver“ (tabla, indijska tambura, klavikord, vibrafon…) zvuče potpuno drugačije nego li na standardnim snimkama. Harrison je, recimo, koristeći novo Fenderovo pojačalo dobio robusniji zvuk Gibsonove SG gitare, u „Got To Get You Into My Life“ su po prvi put uvedeni puhači a na „Yellow Submarine“ zvučni efekti.
Fascinantan rezultat
Prvi broj kojeg su snimili bila je „Tommorow Never Knows“ s Lennonovim vokalom provučenim kroz hammondove Lesley zvučnike, a u snimanju su – na zagovor McCartneya – korišteni i loopovi nadahnuti učenjima avangardnog glazbenika Karlheinza Stockhausena. Rezultat je bio fascinantan pa je skladba čiji je tekst potaknut Tibetanskom knjigom mrtvih i zamišljen kao svojevrsna glazbena pratnja budističkoj ceremoniji, bio sparen s melodijom inspiriranom indijskom glazbom s Georgeom koji je svirao indijsku tamburu. Preko nje su u miksu išli loopovi, bas i bubanj, pasaži sitara (reproduciranog unatrag), melotron… „Tomorrow Never Knows“ je bio smion i revolucionaran no album je otvorio Harrisonov „Taxman“ – svojevrsna protestna reakcija na novu britansku poreznu politiku. Zanimljivo je da je Paul osim basa (snimljenog pod utjecajem Motowna ili točnije njihovog genijalnog studijskog basiste Jamesa Jamersona) odsvirao i gitarski solo također nadahnut indijskom glazbom. No McCartneyev učinak na albumu bio je daleko veći na antologijskoj „Eleanor Rugby“ zamišljenoj kao ultimativna skladba o osamljenosti u čijem su tekstu participirali svi članovi. No osim vokala nitko od njih nije svirao jer je Martin skladbu aranžirao za gudače!
Sjajna „I’m Only Sleeping“ s odličnim Harrisonovim solom (zapravo dva odvojena sola – jedan s čistim tonom a drugi korištenjem fuzza – je bila posve drugačije sneno/budne atmosfere te odrađena u dva savršeno srasla dijela što je postao recept i mnogih kasnijih brojeva. „Love You To“ je Harrison odvukao u klasičnu hindu glazbu (naznačenu još onim uvodnim sitarom u „Norvegian Wood“) snimivši broj u suradnji s indijskim glazbenicima. Osim sitara, George je naravno odsvirao i gitarske dionice. Paulova balada „Here, There And Everywhere“ bila je na tragu „God Only Knows“ Beach Boysa a hitoidna „Yellow Submarine“ s Ringovim vokalom bila je zanimljivija zbog pionirske uporabe zvučnih efekata nego li po značaju same skladbe-zezalice. Iako je, naravno, bila hit singl i kasniji naslovni broj istoimenog crtanog filma i njegovog soundtracka.
Još jedna skladba u Dylanovskom stilu
Zaključni broj na A strani „She Said She Said“ sa svojom gitarom između janglea i agresivnijeg tona bio je prava suprotnost razigranoj „Yellow Sumbarine“.Osunčana „Good Day Sunsine“ imala je pak elemente vodvilja, ali i urbanog američkog folk-rocka jednih Lovin’ Spoonful. Posebice u zaključnim troglasima koji ponavljaju uvod.
Lennonova „And Your Bird Can Sing“ bila je još jedna skladba u dylanovskom stilu s razigranim gitarama koje su odsvirali Paul i George a „For No One“ još jedan Paulov broj koji je govorio o vezi s Jane Asher a glazbeno na tragu „Good Day Sunshine“. McCartney je odsvirao bas, klavir i klavikorda Martinov aranžman je uključio i francuski rog. „Doctor Robert“ je još jedna gitarska rock tema a la „And Your Bird Can Sing“ uz zvečeće gitare i harmonij a govori o newyorškom doktoru koji je pacijente liječio amfetaminima dok je Harrisonova „I Want To Tell You“ naoružana moćnim riffom te pozadinskim vokalima Paula i Johna s elementima indijske vokalne ornamentike. „Got To Get You Into My Life“ jedan je od brojnih zgoditaka albuma naslonjen na Motownovu poetiku s puhačima i uplivima američkog južnjačkog rhythm and bluesa dok je tekst svojevrstan hvalospjev marihuani.
„Revolver“ – koji se u prodavaonicama pojavio u isto vrijeme kad i „Pet Sounds“ Beach Boysa te Dylanovo remek-djelo „Blonde On Blonde“ -ponovo je Beatlesepredstavio kao predvodnike. I kao cjelina i kao zbirka iznimnih skladbi „Revolver“ se i danas čini jednako svjež. Nakon albuma koji je – očekivano – dospio na prva mjesta i britanskih i američkih rang lista,početkom 1967. Beatlesi su objavili najprije jedan odnajboljih singlova s dvostrukom A stranom, odnosno skladbama „Penny Lane“ i „Strawberry Fields Forever“ a potom i slijedeće diskografsko remek djelo: „Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band“.