Na današnji dan 18. svibnja 1980. godine nakon duge borbe s depresijom i epilepsijom samoubojstvo je počinio tada dvadeset i trogodišnji Ian Curtis. Pjevač i lider kultnih Joy Division oduzeo si je život neposredno prije odlaska benda na svoju prvu američku turneju te objave albuma “Closer”.
Joy Division su bili perjanici “novog vala” post punka/alter rocka odnosno struje koja je umjesto hedonističkog poziva na ples ili bučnog zazivanja pobune, prigrlila melankoliju naglašenu repetitivnim melodioznim basom Petera Hooka te ponajviše (bolno) emocionalnim tekstovima i vokalom Iana Curtisa. Nastupni album “Unknown Pleasure” snimljen u produkciji Martina Hannetta nije dao ni jedan singl (što je bila odluka diskografa Factory Records) niti se u vrijeme objavljivanja u ljeto 1979. uspeo do gornjeg doma rang lista no kasnije je dobio kultni status i ostao ubilježen kao jedan od najutjecajnijih albuma post-punka. Dijelom i zbog tada netipične Hannettove odluke da albumu da “prostornost” zvučne slike uz uporabu sintesajzera, efekata, snimljenog razbijanja stakla, vokala koji je dolazio iz telefonskog aparata…
Album je imao dobre kritike
Sve odlike prvijenca imao je i singl “Transmission” koji se nije našao na albumu ali ga je nakon objavljivanja pogurao u žižak pažnje publike. Kritike albuma su bile itekako pohvalne pa je kritičar NME-a album prepoznao kao sjajnu kombinaciju Doorsa iz vremena “Strange Days” i krautrocka eksperimentatora poput Can i Neu! dok su drugi upirali prstom i na djeliće poetike Velvet Undergrounda. Nakon europske turneje koja je uvjetovala sve češće Curtisove epileptičke napadaje snimaju drugi album i na maloj neovisnoj francuskoj diskografskoj etiketi objavljuju singl “Licht und Blindheit” sa skladbama “Atmosphere” i “Dead Souls” . Prije objave drugog albuma “Closer” objavili su i izvanvremeni singl “Love Will Tear Us Apart”.
“Closer” je objavljen dva mjeseca nakon Curtisovog samoubojstva, u trenu pjevača Joy Divisiona gurnuo u prostor mita a album na prestižnu poziciju albuma godine u izboru NME-a. Ocijenjen je veoma dobro uz napomene da je riječ i o “mračnoj plesnoj glazbi” koja je utjecala na brojne gothic izvođače. Uspješna su bila i kasnija reizdanja singla”„Love Will Tear Us Apart” te kompilacije.
Iako se računalo da je nakon Curtisove smrti priča banda završena, nastavak je uslijedio s veoma uspješnim New Order odnosno gitaristom Bernardom Sumnerom, basistom Peterom Hookom i bubnjarom Stephenom Morrisom te klavijaturisticom Gillian Gilbert.