Moby je okej, ali ništa više od toga. Isto kao i njegov nastup na In Musicu, naštrebani nekomunikativni profić koji kad se trudi biti prijaznim i ljudskim djeluje i zvuči nasnimljeno. Cupkanje s jedne na drugu nogu, propovijedanje o pravima životinja i vegetarijanstvu i uvježbana gluma sviranja preko matrice, lupkanje po bubnjevima, stajanje iza syntha, gitara prebačena preko ramena kao rekvizit osim kad stvarno zasvira koji akord (Find My Baby, Bodyrock).
Jer kad se ogoli zvučna slika oko 60 % glazbe onstage dolazi s unaprijed snimljene ritam matrice, dok live bend svira preko nje. Vokalistice, violinistice, majstor za synth (diskretno postavljen da se ne vidi njegov press-play posao) i bubnjar imaju ulogu, ali ne mnogo veću od dekora tj popunjavača zvuka. Svatko tko je gledao, recimo, Chemical Brothers u Domu sportova ili Underworld s live bendom iza sebe, zna prepoznati razliku između vrhunski izvedene fuzije benda i matrice – i Mobyeve varijante gaže istog.
Moby je programiran lik
Pjesme su, to mu se mora priznati, legitimne, a vožnja kroz best of set bila je fino posložena: Bodyrock, Go i ostali hitovi nižu se u razumnom ritmu. No, dojam je da je Moby prije svega programirani lik koji glumi točnije odrađuje izvedbu, osim u trenucima kad stvarno zasvira a la “Find My Baby” koja je, bez konkurencije, najbolja izvedba cijele večeri. Bowieva “Heroes” je zvučala kao obrada namijenjena njihanju uz plažu, dok se sat i pol vremena provodi u polukoncentriranom užitku, jer atmosferu amfiteatra teško je ne primijetiti čak i kad izvođač ne opravdava u potpunosti svoju poziciju na pozornici. Od Byrnea do gotovo pa Stinga i Cavea, ljudi su oduševljeni prostorom i ambijentom pa kad dobiju ovoliko zahvalnu publiku teško je kriti oduševljenje.
Bilo bi vrhunski da je cijeli set tempiran kao klimaks s “Feeling So Real” i da je takva energija bez oscilacija nošena kroz čitavu svirku, a ne rezervirana za zadnju stvar.
Sve oko Mobyja bilo je bolje od samog Mobyja. Ali neka mu zasluga utoliko što je, na kraju krajeva, bio povodom da se svi ti ljudi, ta atmosfera i taj ambijent uopće nađu na istom mjestu. Sting i Cave su idući na redu, i bit će vjerojatno bitno glazbeno bolji.
Fotografije: Shadow Critique