Posljednjih godina Zagrebački festival doživljava renesansu, bar po pitanju komuniciranja sadržaja i podizanja kvalitete prijavljenih pjesama, raznovrsnosti i modernizacije onoga što je u prošlom stoljeću predstavljalo sinonim za starozagrebački šlager i šansonu. Od Drage Diklića preko Detoura i Pavela do Mije Dimšić samo je nekoliko dekada i promjena umjetničkog dirigiranja i vodstva.
Još od uređivanja Nene Belana osjetilo se promjene u aktivnijem i sadržajnijem komuniciranju ponude festivala, a trenutna proaktivna garda na čelu s dokazanim pop producentom Branimirom Mihaljevićem u ovogodišnji je krug pripustila šaroliki popis novih i poznatijih izvođača, suradnika, pop i estradnih pretendenata, neobičnih i neočekivanih kombinacija, veselijih, ali i očekivano festivalskih pjesama. Ono što odskače je polako preuzimanje estradnih pozicija od Bratoš, Huljić, Mihaljević juniora kojima se radi pozicija i čisti prostor na estradi za dokazivanje sa svojim mahom zaštitnim djevojkama. Većina pjesama ovogodišnjeg izbora iznenađujuće je pristojna i bez izrazitih podbačaja, uvažavajući skladateljske estradne predvidljivosti i poučke udovoljavanja sistemu ne talasanja i pikiranja fraza uz koje se najmanje zahtjevni slušatelji najlakše vežu. Istovremeno, nekoliko je iznimno simpatičnih novih pjesama zaslužilo gornji dom i život na top listama mimo izvođenja na stageu Lisinskog.
Preslušali smo ih i razvrstali od najboljih prema manje dobrima isključivo vodeći se po kategorizaciji kvalitete, zanimljivosti, originalnosti, izvrsnosti izvedbe predloženih pjesama.
1/ TEDI SPALATO: Slomljena krila
Stari splitski šarmer ne odstupa od standarda i ovaj puta uz suptilnu harmoniku naznačuje nostalgičarski šarm pjesme koja bi da nema estradnih lobija i da se glasa isključivo po sadržaju bila jedan od favorita ovogodišnjeg Zagrebačkog festivala.
8/10
2/ MIA DIMŠIĆ: Stranac kojeg znam
Iako odavna više nije neko novo ime koje je probudilo i kvalitativno diglo ljestvicu novih estradnih strujanja, mlada Slavonka u novoj stvari, mimo oslanjanja na provjerena opća mjesta “mirisa kiše” i slušanja “kako diše” te nepotrebnih fraziranja vokalizama uz iznimno lijep i melodičan refren, nudi više nego treba u sjetnom, sjajnom minimalističkom predlošku i ponajboljoj pjesmici Zg fest konkurencije.
8/10
3/ NIKOLINA TOMLJANOVIĆ feat TONKA: Vlak za Santa Fe
Ex ENI-ca sa sklonostima country aranžmanima u još jednoj pitkoj imaginaciji Pavela Šerića, pridružena mu još jednim iznimno melodičnim i ugodnim vokalom dijele ne tako često čut fem fem duet na domaćoj estradi.
8/10
4/ FEMMINEM feat ALEJUANDRO BUENDIJA: Trending
Uzimanje Saše Antića iz TBF-a u svom solo rap alter egu Alejuandru Buendiji u pjesmu uvijek je pametna odluka. Osobito kad jedna od tri domaće girly vokalne pop trojke uz umirovljene Divas i ENI, dobiju napad ironije i to umotaju u više nego smisleni i moderno producirani r`n`b kakvog se ne bi ni Destiny`s Child posramile.
7/10
5/ GINA DAMJANOVIĆ: U mojim tajnim notama
Privatno poslovni par Bratoša Juniora i najtočnije pretendentice na mjesto zamjenske Natali Dizdar već u nekoliko navrata dokazuju fino nivelirani osjećaj za kvalitetan pop mainstream moment. Njena je vokalna interpretacija još od Detour vremena neupitna, ali ono što im mjestimice zasmeta su pretjerane lirske ambicije koje kad postanu prohodnije, davat će bitno efektnije rezultate.
7/10
6/ NENO BELAN & FIUMENS: Žuti semafor
Vječni Đavol i Fiuman, kao standard i klasik tuzemne melodične estrade izborio se za status da mu lirske skice vječnih osnovnih škola imaju itekakva opravdanja, a pogotovo kad opjeva šarmantnu brojalicu jednako lirski i motivski pismenog tekstopisca Nikše Sviličića.
7/10
7/ LEA DEKLEVA & CHORD COMPANY: Na slobodi
Bitno prerijetka autorska javljanja kvalitetne baladne pop kantautorice Lee Dekleve, za ovu festivalsku potrebu lomi totalno luky – gibonnijevska vokalno aranžirana ljubavna pjesmica o slobodi i detektiranju trenutka kada i kako ljubav traži svoje mjesto. Interesantno je da se aranžmanski pod stvar potpisuje Mihaljević junior, primijećen u još nekoliko pjesama iz konkurencije.
7/10
8/ SAŠA LOZAR: Lagano na vrijeme
Feelgoodasta lahorska melodija i aranžman Predraga Martinjaka Peggyja u izvedbi tuzemnog Georgea Michaela i kad ne razvaljuje evergreen materijalom, nudi dovoljno razloga za pristajanje na onu kako je sigurni mainstream onaj koji ne nervira.
7/10
9/ ANTONIA DORA: Igračka
Više nego pristojna instrumentalna i vokalno aranžirana melodična plesna špranca Huljića juniora mladoj plesačici potpuno odgovara ako zanemarite lirska spoticanja o rime.
7/10
10/ MATEO PILAT: Mantra
Bio jednom jedan Poncije Pilat. Bila jednom jedna glazbena modernost i pokušaji produkcijske trendovštine. Bilo jednom stotine pjevača koji su na hrvatskoj estradi imali ideju ponuditi nešto novo u rukama autorskih Đepeta. Simpatično zamišljen hook mantre “budi budi tu” gubi se u pripadajućem instrumentalu koji pretjerano vokalno vuče na modele saharinske patetike Cjepinskog kakvu se moglo probaviti nakon 178.-og slušanja. Poslije toga više ne.
6/10
11/ MARKO KUTLIĆ: Zar svejedno je
Vlasnik jednog od najboljih estradnih vokala s domaće glazbene scene, na žalost troši te uhuugosne frekve za pretjerano stereotipne i izlizane frazetine i harmonije kakvim ga serviraju autori u nastojanjima udovoljavanja estradnim optimumima onoga što bi kakti prosječno mainstreamaško uho spremno čuti.
6/10
12/ LETEĆI ODRED: Hodajmo po mjesecu
Prateći bend Denisa Dumančića od vremena postratnog hit perioda kad su uboli publiku Crvene jabuke kojima nisu smetale sličnosti i naslanjanja, pa sve do današnjih javljanja iz estradnih sjena, zadržava notu ne odustajanja od B poetike i laganih, kliznih, neiritirajućih estradnih pop rock komada.
6/10
13/ THE SPLITTERS: Svjetlost
Pokušaji festivalske i estradne emancipacije mladog splitskog pop rock benda koji od Dore do Zagrebačkog festivala produciraju pjesmu za pjesmom zove predostrožnost. U novoj stvari zvuče kao radio frekvama pripitomljeni mash up Vatre i Buđenja. Stihovima poput “Rafting od obrva sve do ruba usana” suvereno preuzimaju poziciju novih Silentea u vrijeme kad su trudili biti mladi Wertheri.
6/10
14/ AMIR KAZIĆ LEO: Rijeka života
B Zdravko Ćolić preživljava u pokušaju preskakanja lirskih frazetina, metafora i stereotipova na tragu moderniziranih bosanskih sevdah korijena s bazno akustičnom i lijepo aranžiranom baladom.
6/10
15/ ALBINA I ĐANA: Žar
Prizvuk moderne srpske folkerske vokalne produkcije i tretmana osjetan je u smjerovima traženja načina kako najbolje reprogramirati sjajnu mladu splitsku pjevačicu Albinu. U ovoj stvari s pridruženom gradskom friendicom Đanom u dance pop aranžmanu Mihaljevića juniora, djelomično su zagrebali pjesmu, produkcija nije sporna, načini dolaženja do žara jesu.
6/10
16/ PRAVILA IGRE: Luđak
Ovim popularnim Joletima za mlađu publiku odraslu na lokalnim festivalima melodija Slavonije, Istre i Kvarnera, bilo kojeg frazerskog festivala “ooo ooo ooo” glazbe, pjesme piše hit autor Miro Buljan. Nema dalje. Nekad se pisalo “gasi internete”, danas više ne. 😉
6/10
17/ ELVIS SRŠEN: Do neba
Porazna je činjenica da na instrumentalnom planu dobar dio tuzemne estrade i pretendenata na iskok iz B lige ima više nego solidne predloške i šprance. Koje nepovratno zbrljaju jedva prohodnim lirskim banalizacijama općih mjesta o zvijezdama, otvaranju neba, pustinja, trnja i sudbine, jada bada, abla dabla pa ispade nesvršeno. A imalo je šanse.
6/10
18/ IVAN IVE ŽUPANOVIĆ: Noćas mi je rekla
Vokalni Grašo meets Karan u namjeri u rukama autora Rudolfa Dvorskog pokušava se koprcati u još jednoj od 10578 pjesama o njemu koji je sve u životu da za nju, ne more živit bez nje, pa zove anđele da mu pomognu, a ona ga neće i njegova jubav njoj ne triba. Ah, tuge.
6/10