Srijeda, 24 srpnja, 2024

Kritika pjesme: Dvaput & Jelena Rajčević: Kolega

Od izvrsne instrumentalne sporije i kucajuće forme do vokala koji u narativnim tonovima podsjeti na Alku Vuicu do raspjevanog djela kad zazvuči poput Ljubice Gurdulić (ex Svadbas) u razvoju stvari

Za one detaljne pratitelje zbivanja s margina domaće pop produkcije duo Dvaput su Goran Kuretić i Marta Muždalo. Experimental pop projekt čije ranije stvari ‘Zaboravim na sve kad vidim kako plešeš’ i ‘Zločin’ ostavljaju tragove promišljanja i bar pokušaje serviranja smislenijeg lirsko melodijskog pristupa uobičajeno nižerazrednom estradnom okruženju. Reklo bi se stvaraju pop s mozgom i pokrićem.



Ne čudi obzirom da je Muždalo kao autorica tekstova prisutna na domaćoj pop sceni još od briljantnog hita ‘Ne daj’ u izvedbi Natali Dizdar u kojoj je šarmantno prevela Morrisseyeve motive u zagrebački sleng. Povremena lirska pojavljivanja u prijateljskim krugovima uvijek su se doimala više nego pažljivim pristupom stihovima unutar predvidljivih pop shema. Istovremeno, ne robovanje pretenzijama ni praćenje kontinuiteta objava stvari nije djelovala kao osobiti teret radu im.

Spajanje snova i stvarnosti kroz melodiju i stih

Novi singl ‘Kolega’ suradnja je s Jelenom Rajčević u autorskoj ulozi glazbe i vokalnoj izvedbi. Dvaput nastavljaju pratiti ambiciozno postavljene kriterije pažljivijeg tretmana melodije i stiha u kojem se dramski momenti i storytelling ne dokidaju u siljenju metrike nepjevnog hrvatskog. Od izvrsne instrumentalne sporije i kucajuće forme do vokala koji u narativnim tonovima podsjeti na Alku Vuicu do raspjevanog djela kad zazvuči poput Ljubice Gurdulić (ex Svadbas) u razvoju stvari ‘Kolega’ će ispasti prezahtjevnim za prosječnog radio mainstream slušatelja jer će zahtijevati razumijevanje snova i maštarije o kojoj Marta piše a Jelena pjeva.

Minimalistički, a vizualno catchy i estetski privlačan video im je zakucala kolegica violinistica i sve aktivnija remikserica imena s etikete, Ana Marija Šir. Prateći vizualni prosede posljednjih godina viđen kod izvrsne pop alternativke ST. Vincent fokusirala se na simetriju kadra i poigravanje bojama , plesom i svojim iznimno fotogeničnim crtama lica. Ubacivanjem detalja poput štikle ili pak tableta sa snimkama riba prislonjenih na trbuh daje hommage postnovovalnoj zagrebačkoj estetici koja će bit razumljiva i oku ugodna ne nužno tek art snobovima već ljubiteljima lijepog.

 

7.5/10

 

Naslovna fotografija: Screenshot Youtube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime