Ponedjeljak, 4 ožujka, 2024

Kritika pjesme i videospota: Hiljson Mandela: Cura s kvarta

U državi atonalnih koji muku muče sa sluhom i definiranjem zanimljivog ritma apsolutno je razumljivo da takvo serviranje skupi masu onih kojima će to biti zabavno, šaljivo, opušteno, ljetnje i kul

Posljednjih mjeseci, nakon par godina bildanja rasta i rada na bendovskoj i solo karijeri vodeći narativ na tuzemnoj glazbenoj sceni je kako neki novi klinci preuzimaju komercijalni i kreativni dio s druge strane žanra nekoć znanog kao rap. One glazbe koja je iznjedrila TBF, Edu Maajku, El Bahhatteja, Dječake, Kišu metaka, Elemental, Bolesnu braću, etc. etc., kao neke od interesantnijh predstavnika brbljavog segmenta scene.



Pritom se ime Hiljsona Mandele iz Kukusa često spominje kao jednog od predvodnika zagrebačke trap škole i uz balans Gršeta sa splitske strane – momkom koji ima glazbenog dara. Na tom valu na konto još uvijek aktualnog albuma “Mandela Effect” skida novi singl u kojem prezentira sve ono što slušateljima koji automatski ne kusaju servirani narativ o nadarenosti dotičnog ostavlja puno upitnika, prvenstveno što bi to trebalo biti dobro, zabavno, duhovito, zanimljivo u ovome? Mimo činjenice da je popularno i da dokazuje neinventivnost slušatelja pri filtriranju glazbeno zanimljivih predložaka te da popularno rijetko kada nužno korespondira s realno sadržajno zanimljivim.

Savršena refleksija trapa

“Cura s kvarta” je budući hit po broju online YouTube palaca na video spot u kojem kvartovski zagrebački momci za stolom izmjenjuju dojmove o prolasku booty djevojke u plavim tajicama za vrijeme šetnje neke varijante pekinezera. Wow, kako maštovita i dosad neviđena ponuda motiva. Sadržajno, lirski, riječ je o infantilnoj “prva rima brojalici” puna shema i umanjenica u kojoj glas krcat autotunea varira neku bastard formu između prilično ukošene ideje pjevanja i repanja. Pritom bi strašno zabavan i duhovit dio trebao biti njegovo neizgovaranje slova “R” jasno. Mimo činjenice da bi instrumentalni dio mogao u nategnutim beat patternima proći kao zanimljiv, a ne mlitav i kad ga ne bi unakazila pretjerana i nekritična upotreba autotunea, sve drugo je apsolutno savršena refleksija trapa kao žanra.

Metiljavi vokali, sadržajno izgrađeni oko verbalnog memea djevojke s velikim dupetom dok šeće kujicu i kvartovskih nejeba koji je komentiraju sa šprahfellerom. U državi atonalnih koji muku muče sa sluhom i definiranjem zanimljivog ritma apsolutno je razumljivo da takvo serviranje skupi masu onih kojima će to biti zabavno, šaljivo, opušteno, ljetnje i kul. Zvali to starom školom rapa ili tek nepušenjem rubno neinventivnih, a prijeko popularnih formi, dokle god je onih koji u ovome vide derogiranje stila, nekakva ravnoteža postoji. A Hiljsonu Mandeli treba bitno drugačiji glazbeni background ne bi li dokazao tvrdnje onih koji su skloni u njegovom radu prepoznati kvalitete – koliko je uistinu legit, a koliko je tek gimmick.

4/10

Naslovna fotografija: YouTube screenshot

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime