Od pada afganistanskog glavnog grada Kabula i preuzimanja državne vlasti od strane talibana, zapadnjački svijet se masovno zgraža nad fotografijama i video snimkama panike i kaosa s ulica do aerodroma pri pokušajima bijega stotina Afganistanaca uplašenih pred novom vlasti.
Dvojake informacije stižu iz Afganistana ovisno o izvoru. Ako se radi o PR vijestima novih vladara države oni nude pomirljivu sliku kakvu zapadnjaci od njih očekuju. Ako je riječ o nezavisnim novinarskim izvorima oni pak javljaju drugačije dramatične situacije kao što su prisilna vojačenja muškaraca i silovanja i odvođenja ženskih osoba.
Glazbena scena ovisi o društveno političkom režimu
I dok traje politička nestabilnost uslijed oružane promjene režima te su borba za goli život i egzistenciju primarne brige građana Afganistana, između redaka se provuklo i pitanje poznavanja njihove kulture i pop kulturne baštine, između ostaloga glazbene scene, ako takve postoji u zapadnjačkom smislu riječi.
Nisu svi zamotani u šamije i nije jedino glazbalo iz kojeg znaju pucati AK 47 kako bi bili razumljivi samo tvrdim old school geto rap gangsterima. Jednako tako nisu refleksija jednog od grunge era bendova druge lige Afghan Wigs frontmena Grega Dullija. U Afganistanu postoji razvijena klasična glazba, njihov world music s folk i etno motivima narodnih glazbala te svojevrsna popularna glazba. Slično kao i u bliskim im državama Iranu i Iraku, šerijatsko pravo i njihovo tumačenje Kurana se ne protivi bavljenju glazbom, ali strogo propisuje oblike i načine konzumiranja iste.
Glazbena scena i njen razvoj i raznovrsnost isključivo ovisi o društveno političkom režimu te je u vrijeme odsustva talibanskog tumačenja prava posve propupala u žanrovskim segmentima od heavy metala preko rapa i pop glazbe jednako kao što je bila ugašena u gotovo svim tim segmentima s njihovom vladavinom.
Zapadnjački utjecaji kao posljedica američkog protektorata su vidljivi u više medijskih verzija talent showova. Na tamošnjim nacionalnim TV postajama (TOLO) znalo se naći inačica popularnih glazbenih talent showova – poput Afghan Star koja je doživjela 15 sezona, a bila je postavljena 2005. četiri godine nakon prvog pada talibana koji su zabranili pjevanje kao javno izvođenje 1996. U dvije sezone je prema nizozemskoj De Molovoj franšizi zakucalo se The Voice Of Afghanistan.
Klasifikacija glazbe na nekoliko načina
Klasična glazba Afghanistana ne postoji kao unisono tradicionalna već varijante razne glazbene tradicije i stilova razvijane stoljećima u kontekstu društva s vrlo raznolikim etničkim, jezičnim, regionalnim, vjerskim i klasnim razlikama.
Afganistanska glazba može se klasificirati na nekoliko načina. Iako je uobičajena praksa da se klasificira prema jezičnim i regionalnim linijama (tj. paštunski, perzijski, logari, šomali itd.), tehnički prikladnija klasifikacija bila bi razlikovanje oblika afganistanske glazbe isključivo prema glazbenom stilu. Tako se afganistanska glazba može uglavnom podijeliti u četiri kategorije: indijska klasika, mohalijski (narodni i regionalni stilovi), zapadnjački i drugačiji stil (uglavnom su ga usvojili glazbenici s perzijskog govornog područja) jednostavno nazvan afganistanska glazba.
Pop glazba se razvijala tek od 50-ih godina prošlog stoljeća, a pojavom radio difuzije cca 1925. stekli su se uvjeti za razvoj iste. Neka od najpopularnijih imena i najveće zvijezde afganistanske glazbene scene su: Ahmad Zahir, Ahmad Wali, Nashenas, Afsana, Seems Tarana, Jawad Ghaziyar, Farhad Darya.
Zahira podvedite pod Šabana Bajramovića i dodajte mu estradni chic Miše Kovača i nećete puno pogriješiti.
Što se rock and rolla tiče Kabul Dreams tvrde da su prvi rock and roll sastav iz Kabula samim time i Afganistana bez obzira pjevali li na engleskom…
… ili svom materinjem jeziku.
District Unknown bili su progresivni i angažirani psihodelični metal bend iz Kabula – u međuvremenu prestali s radom uslijed seljenja članova benda po raznim stranama svijeta što je zabilježeno u rock dokumentarcu australskog redatelja Travisa Bearda. Mimo debitantskog albuma Anatomy of a 24 Hour Lifetime i skretanja pažnje na svoj moderni zvuk nema puno podataka o istaknutijim podacima afganistanske heavy scene.
Riskiranje života bavljenjem rap glazbom i dizanjem glasa na taj način izdvojilo je repericu i glumicu Soosan Firooz kao jedinstvenu pojavu tamošnje scene čije su stvari davale određen pogled na njihovu rap kulturu.
Njen je primjer slijedila i prelijepa Sonita Alizada koja se bacila u aktivno i glasno progovaranje o ženskim pravima.
DJ Besho je pak afganistanski reper nr. 1 i ne odlazi puno dalje od Euroblack Nation naših ciganskih rap one hit wondera.
Varijabilna pop pjevačica vrijedna autentike i spomena bila je i Shahla Zaland čiji su zvuci pjesme „Dokhte Afghan“ pomirivali autohtone folk momente u pop ruhu.
Afgan estradu predstavljaju likovi poput Omara Shariffa čija ritmike i izgled ne odstupaju puno od balkanskih inačica i pokušaja umiljavanja što nezahtjevnijem sloju slušatelja. Kič varijante u remiskiranoj inačici mixa nekoliko „hitova“ svjedoči i onom light vidu bavljenja glazbom.
Potpuni zapadnjački vizualni estetski pristup njeguje Aryana Sayeed čija „Bache Kabul“ može biti perolako zamišljena uz micanje bokova Lidije Bačić, Maje Šuput ili Lane Jurčević u nekim od njihovih harmonikaških i egzotik ritmika pokušaja.
Tradicionalna afganistanska glazba u sebi kombinira spojeve narodnih ritmika, etno melosa i folk korijena odsviranih mahom žičanim instrumentima rubabu, ghicaku i domburi, varijantama viola, violina, harfi, a sadržajno se radi o mash upu kulturnih utjecaja tradicionalnih bliskoističnih glazbi, indijske i kineske kombinacije.
Posluhnete li bolje i oduzmete li kompleksne poliritmike našlo bi se elementata i međimurske tradicionalne glazbe u onome što se potpisuje kao Afghan roots music.
Snaga afganistanske glazbe nakon vladavine talibana
Na žalost, njihova očito bogata i raznovrsna pop kultura u glazbenom smislu potpuno će ovisiti o utegnutosti novog starog talibanskog političkog režima te će njen razvoj ili stagnacija biti refleksijom onoga što će biti ili refleksija rigidne vladavine tradicije i prošlosti. Ili pokušaja popuštanja i omakšavanja talibanskog fundmantalističkog hard corea.
Za detaljni uvid u glazbu Afghanistana nije zgorega prokopati po YouTube linkovima koji će kriti neke vrlo intrigantne dokumentarce poput BBC-jevog ‘Breaking The Silence’ koji relativno jasno detektira situaciju i snagu glazbene scene Afganistana nakon duge šutnje uslijed talibanskog režima vladanja.