Nedjelja, 21 srpnja, 2024

Kritika albuma: The Hives: The Death of Randy Fitzsimmons – remek-djelo furiozne energije

U vrijeme izumiranja i gotovo nepristojnosti spomena gitara nekim novim klincima The Hives nude pola sata ultimativne jump and shout zabave na jednom od najboljih albuma karijere i tekuće godine

Nakon desetgodišnje pauze i hiatusa od posljednjeg studijskog albuma “Lex Hives”, skandinavski punk rockeri The Hives vraćaju se proslaviti tridesetak godina glazbenog aktivizma rijetko čute i efektivne rock and roll furije moguće najboljim albumom karijere još od perioda prvih bljeskova s kraja devedesetih i početka novog milenija naslovima “Barely Legal” i “Veni Vidi Vicious”.



Energija oppenheimerovskih gabarita

Energija oppenheimerovskih gabarita cijepanja nukleusa atomske bombe i šarm zabavnih švedskih kričavaca spojenih podjednako na izvore The Ramonesa, The Stoogesa na 45 okretaja, New Bomb Turksa i Little Richarda s Chuck Berry riffovima ili The Rolling Stonesa iz „Come On“ singlice perioda, rezultirali su nevjerojatnom svježinom na novom studijskom albumu.

Djelo snimljeno u studiju legendarnog Bennya Andersona iz ABBA-e poslije višegodišnje pauze od posljednjeg izdanja, razbijene tek singlovima “I`m Alive” i “Good Samaritan”, vraća ih na pozicije benda željnog dokazivanja, a ne zrelih pedesetgodišnjaka s tridesetgodišnjim stažom. 

Najavljen fantastičnim i moćnim singlovima “Bogus Operandi”, “Countdown To Shutdown” i “Rigor Mortis Radio”, ostatak materijala vrhunski produciranog pomirenjem radiofonije i komercijalnog segmenta ni u jednom trenu ne oduzimajući, već dapače pumpajući svu snagu bujice njihove zabavne i brzinske snage jednominutnom bombetinom “Trapdoor Solution” ili pumpajućim “The Bomb” nastavkom te zakucavanjem na kraju u “Step Ou The Way”, ne prezajući od kombinatorike i koketiranja s programiranim beatovima “What Did I Ever Do To You” i fuzziranim clap hands udarcima “The Way The Story Goes”, orkestracijama i noirom “Stick Up”, osnovnoškolskom rock and roll bacačinom “Smoke & Mirrors”, “Crash Into The Weekend”, “Two Kinds Of Trouble”, The Hives ubijaju fuzz and buzz djelom.

Dokaz da su najbolje stvari najjednostavnije

Neki stari klinci predvođeni urlikavcem frontmenom Howling Pete Almquistom i vođeni iz sjene nepostojećim misterioznim punk lutkom i šestim članom iz sjene Randyjem Fitzsimmonsom zakoračili su u eri izumiranja gitara korak dalje. Dokazujući još jednom kako su najbolje stvari najjednostavnije, The Hives nastavljaju dopunsko školovanje  u razbijanju atomskih jezgri rock and rolla i dostavljanju istog rastavljenog na proste faktore. Poslužili su se pritom još jednom kombinatorikom osnovnih otvorenih akorda iz baze minimalističkih riffova i ultimativnih romper stomper beatova ne bi li nevjerojatnom lakoćom izbacali pred publiku dvanaest catchy i melodičnih udaraca.

U vrijeme izumiranja i gotovo nepristojnosti spomena gitara nekim novim klincima The Hives nude pola sata ultimativne jump and shout zabave na jednom od najboljih albuma karijere i tekuće godine. Štogod slijedilo poslije ove koncertne obljetničke turneje – mirovina ili neki novi zalet – ovo apsolutno morate provjeriti uživo. The Hives bez pretjerivanja spašavaju dosadu rock and rolla kao pop kulturnog dobra nudeći zabavu kakvu doista ne čujete desetljećima. Simbolična smrt njihovog šestog člana je rezultirala najboljom sprovod muzikom koju ste ikad mogli zamisliti.

OCJENA: 10/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime