Četvrtak, 21 ožujka, 2024

Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: Norah Jones: Staring At The Wall

Otkad je pokorila scenu sjajnim baladnim debijem 'Come Away With Me' koji broji dvadesetak godina i više, Norah Jones nije posustajala niti upadala u zamke pretjeranih očekivanja

Od kraljice loungeastog mainstreamastog pop jazza pobjeći nećete, niti trebate. Svaki put kad se Norah Jones osjeti potrebu javiti novim autorskim materijalom i vizijama poput najave novog albuma ‘Visions’ kojim će vas darovati točno na Dan žena, pregršt je razloga za slavlje ljubitelja opuštenog pristupa mjuzi.



Otkad je pokorila scenu sjajnim baladnim debijem ‘Come Away With Me’ koji broji dvadesetak godina i više, nije posustajala niti upadala u zamke pretjeranih očekivanja. Više se orijentirajući na sjajne suradnike i uživanja u studijskim jam session razmjenama i žanrovski približavanjem američkoj roots glazbi, nakon fantastično šarmantnog singla spota ‘Running’, drugi prezentni je opuštena tema za koju je dojam da je u stanju proizvesti je na svakoj probi.

Ta posebnost izazvati pažnju ničim osobito posebnim a opet dovoljno punim trademarkova da je ne možete profulati, obilježje je njenog rada zadnjih desetak godina. Kad god ne silazi u one baladne downtempo staze, Norah Jones pocupkava poput neuhvaćene mainstream americana žene čiji balans bude upravo ona sigurna zona koja treba slušatelju novog milenija prezasićenog medijskim silovanjima Taylor Swift i Miley Cyrus ma kako one bile izdancima kvalitetnog showbizz popa.

Imati Norah Jones je blagodat u tom sustavu vrijednosti.

Ocjena: 7,5/10 

Naslovna fotografija: YouTube Screenshot 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime