Utorak, 15 listopada, 2024

Kritika pjesme by Anđelo Jurkas: The Jesus Lizard: Hide & Seek

Pjesma produkcijski više referira na čistoću kataloga nađenu u periodu posljednjeg studijskog album 'Blue', dok se glazbeno i svirački može čuti u kombinacijama istog s prednikom 'Down'

Veliko komešanje i iznenađenja na globalnoj nezavisnoj glazbenoj sceni. Nakon 1998. prvi puta se s novom autorskom stvari ‘Hide & Seek’ javljaju kultni, tenzični, opasni The Jesus Lizard. Niotkuda, točnije od najavljenih tek nekoliko koncertnih gigova oko kraja godine, vijest dana je novi spot/singl kao najava novog studijskog album ‘Rack’ datiranog za 13. rujna tekuće godine. A potom i sjevernoameričke te EU turneje. A sve za diskografsku etiketu Ipecac Recording, Mikea Pattona, lidera i pjevača Faith No More i jedne od posljednjih bastionskih utočišta istinski nezavisne glazbe. 
 
Riječ je o vijesti koju će popratiti od New York Timesa, Rolling Stonea, Pitchforka i svih relevantnih svjetskih pop kulturnih i glazbenih medija, što dovoljno govori o značaju i tragu koji je banda ostavila za sobom. 

Nakon gubitka producenta, bend donosi svjež zvuk i intenzivan prvi singl

Par tjedana nakon smrti njihova petog člana, producenta Stevea Albinija koji je potpisivao njihova rana djela, genijalne albume redefinicije opasnog indie rocka ‘Goat’, ‘Liar’ i ‘Down’, s novim producentom Paulom Allenom ponudili su čišću definiciju zvuka, na tragu onoga što su nalazili s Andyjem Gillom, pokojnim gitaristom kultnih britanskih post punkera Gang Of Four. 
 
Pjesma produkcijski više referira na čistoću kataloga nađenu u periodu posljednjeg studijskog album ‘Blue’, dok se glazbeno i svirački može čuti u kombinacijama istog s prednikom ‘Down’. I dalje je riječ o nevjerojatno intenzivnoj i tentičnoj glazbenoj pojavi od četiri individualca sposobna stvarati slušateljski nemir i otkrivati popriličan novi svemir.
 

 

 
 
 
 
 
View this post on Instagram
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

 

A post shared by Ipecac Recordings (@ipecacrecordings)



‘Hide & Seek’ je mračna strana opservacija na ženu vještičjih manira koja nije imala smisao za humor i za vrijeme igre skrivača ubila je svoju djevojčicu. Na konstrukciji takve lirike nitko ne svira jazzy akorde i noise hvatove na gitari kao Duane Denison, nitko ne pušta glas kao unikatni vokalist, ne pjevač David Yow i ritam sekciju basa i bubnja koja melje sve pred sobom naći ćete tek kod basista Davida Williama Simsa i bubnjara Maca McNeillyja.
 
Prvi singl najavljenog novog albuma mračna je pjesma opasnih likova nije među najboljim singlovima koje su napisali ali oduševljava činjenicom kako su likovi u svojim šezdesetima našli i prokopali underground bunar takve energije i opakog intenziteta. Sigurno jedan od kandidata za rock singl godine ako već ne može biti naznakom revitaliziranja žanra. 
 

Ocjena: 8/10

Naslovna fotografija: Screenshot Youtube 

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime