S još uvijek aktualnog albuma “Memento Mori”, njihove ode smrtnosti i prolaznosti, dvojica prežvjelih članova kultnih Depeche Mode – MG i DG, praćeni back up muzičarima, ali ponajviše u estetskom crno bijelom oblikovanju Antona Corbjina nastavljaju nuditi singl spotove u kojima je Goreova glazba postavljena kao kratki soundtrack Corbjinovih vizuala, premda je poredak bio drugačiji. Prije nego se utopite puno je stvari za obaviti, poput antijunaka novog spota jednom kad ugledate pučinu bit će puno šuma valova oko vas i pjene i moći i prostranstva. Što realno možete s tim ispast će da uopće nije na vama.
Na tom tragu između kapi kiše i plutanja, nestanak je jedino neupitno u pulsirajućem melankoličnom modu iznad kojeg će polunježno poludešperatno izbor biti puštat se sudbini. Na tragu vokalnih interpretacija DM-a iz osamdesetih umotanih u synth pop ruho i moderno produciranih, razloga je za uživanje ne samo fanovima, više nego dovoljno. Odigralo se na estetiku prve lopte i nije ostavljeno puno prostora za prohodnost metafora, ali oni to smiju i oni to mogu.
7.5/10