Nakon sjajnih prednika, osobito hitoidnog “Dream Job”, alter brit pop rock storytelleri su odlučili rasplesati publiku na novom albumu. “Where`s My Utopia” bi trebala ponuditi sjajan spoj alternativnih korijena i trenutno vrlo atraktivnih komercijalno postavljenih beat postavki underground ekipa skupljenih na pomirenju etike The Fall i estetike Sleaford Modsa.
Pametni brbljavac koji ustima izvodi nešto na marginama repa, brbljanja, izvikivanja, recitiranja i melodičnih pripjeva, uz praćenje odlično produciranih instrumentalista koji nude neki novi plesni pokret, funkcioniraju vrlo ljepljivo ako se regrutirate iz fan baze ljudi potpuno neopterećeni stilistikama i etiketama “modernog”. Ovo je mondeno i fora.
Autoreferencijalni kroz inteligentne lirske momente: “…and we ain’t afraid to get paid on the stage, fan fiction caught in the act is a fact. if you get your back backed up at that you won’t be missed, now we make hits (but not hits like Nile Rodgers, just that we ain’t hook dodgers) we make hits, we make hits…” kroz stihove zorno opisuju zapravo što je u njihovom slučaju zapravo značilo ovaj puta preskočiti Nile Rodgers upute kreiranja plesne glazbe. Ništa Daft Punk i LCD Soundsystem, ali nekih novih Happy Mondeys kameleonština, apsolutno.
7.5/10