Srijeda, 14 veljače, 2024

Kritika pjesme: Prljavo Kazalište – Stare navike

'Stare navike' zazvučale su poput starog vina, ugodnim okusom benda koji se ne šlepa na the best ofove (vidi pod novi U2) već se prilikom studijskih aktivacija motivira najboljim iz palete onoga što zvučno nude zadnjih dvadesetak i više godina

Poduža diskografska pauza od posljednjih studijskih stvari i javljanja Prljavaca, i prva medijska javljanja poslije onih nepotrebnih navlačenja oko prava na ime benda, premijerom nove pjesme zatiče ih negdje na tragovima nostalgije između “S vremena na vrijeme”, “Ako tražiš nekoga” i “Brane srušit ću sve”.



Jajo Houra gitaristički njuši fine slojeve retra na način da zvuči šarmantno, a ne zastarjelo. Prisjećanje općih mjesta i starih navika koji čine rituale safe groundom jednog smislenog starenja s dostojanstvom i atmosfersko farbanje čistih i lijepih gitara akorda dalo je prostora Bodalčevom autopilotu i vokalnom znaku prepoznavanja. Njihove “Stare navike” zazvučale su poput starog vina, ugodnim okusom benda koji se ne šlepa na the best ofove (vidi pod novi U2) već se prilikom studijskih aktivacija motivira najboljim iz palete onoga što zvučno nude zadnjih dvadesetak i više godina.

Zreli MOR (middle orientated rock) je prostor kojim su Jajo i dečki nastavili kao svojim terenom, poslije prve buntovničke new wave i kasnije komercijalizacije, pa čak i nimalo nesuvislog tambura rock eksperimenta ili direktnih posudbi ili naslanjanja na utjecaje od spomenutih Iraca, Bossa, Stonesa, Dire Straightsa, The Clasha ili Chocolate Starfisha. Izuzmemo li poneki stih koji je uz malo pažnje i selekcije mogao davati prostor čvršćim uličnim poetikama i flashevima proze u trapericama, nova stvar Prljavaca spada u gornji dom njihovih najboljih stvari posljednjih nekoliko desetljeća. I vrlo obećavajuća najava novog materijala.

8/10

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime