Transformacija dubrovačkih Silente od ambicioznih mladih poeta do jednog od kakvosno najbitnijih bendova na domaćoj mainstream pop rock sceni je iznimno interesantna i znakovita. Od benda kojem ste mogli s razlogom prigovarati literarne ambicije nedostatne pop rock forme unutar koje se žele kretati do autora od čijih se posljednjih djela mjerkaju tranzicije od jako dobrog do supersjajnog u kontekstu komercijalne i radiofonične glazbe za što šire mase, a da se pritom ne pogubi onaj melodijski nerv i finesa koja istovremeno ne prostituira autore, Silente svakim novim singlom potvrđuju ispravnost postojanja i trajanja te razvoja u smjeru potencijalnih giganata domaćeg mainstreama.
Uz nekoliko karijernih punktova kroz sumnje u potrebe nastanka i prezasićenja koje su umalo presudile bendu ili kada je odlazak pjevačice Doris Kosović postavio upitnik pred autorsko bratski tandem Tibora i Sanina Karamehmedovića kako vokalno i izvedbeno dalje, pjesma poput “Sve što treba znat o ženi” daje odgovor gotovo nehajnim pokretom ruke – evo, možemo i ovako. “Da se sačuvaš od tuge, sve što treba znat o ženi, sada koristiš za druge, a učio si se na meni, pa se pretvaraš da nije, ono sve što znaš o ženi, pročitano s moje kože, isprobano već na meni…” neki su od highlightova iznimno upotrebljivih stihova kada se govori o kontekstu univerzalno razumljive matrice muško ženskih zamjerki i odnosa, a rijetko ovako točno obrađene teme.
Uz vizualnu potporu sada im već stalnog riječkog partnera Filipa Gržinčića koji ih smješta u “klavirsko bijelo” i boso, Silente s novom pjevačicom larom Viktorijom Ilić, kroz silno efektno i harmnično slaganje muško ženskih vokala i njeno podsjećanje na dikciju Zorice Kondže, demonstriraju autorsku forcu kakvom će perolako zadržati status jednog od najboljih domaćih pop bendova.
9/10