Ponedjeljak, 28 travnja, 2025

ROĐENDANSKA: Đorđe Balašević – Pjesme s posvetom su pisali mnogi, ali samo rijetki bi ih činili vječnima

Rijetki su ljudi znali patetiku umotati u ovoliku nježan melos i stih, ostavljajući samo golu emociju slušateljima za zgrabiti bez otimanja. Bilo je za svih puno i dosta. Slušati i biti zahvalnim, iako je naslovljena Oliveri, ima rođendana i rođendana, ljubavi i ljubavi koje su vrijedne ovolike ljepote

Pjesme s posvetom pisali su mnogi, ali trajne su ostajale samo one najvećih. Udovica takvog kantautora ovih prostora, Olivera Balašević nije jednom bila inspiracijom Đoletovom stihu i emociji. No, u svojoj 63. godini prvi je put za rođendan opjevana posthumnim tragom velikog kantautora.



“Rođendanska” je pjesma izvedena javno prvi put pred koji dan, zajedno s predstavljanjem dopunjenog izdanja antologije njegove ljubavne poezije.

Tamburicom i salašima prostrta lirska prozna minijatura

U Novom Sadu, Ulici Jovana Cvijića 33, ispred kuće obitelji Balašević, nekoliko dana prije autorovog rođendana 11. svibnja/maja predstavljena je dosad nikad prije objavljena pjesma. Tamburicom i salašima prostrta lirska prozna minijatura svjedoči Balaševićevoj poetici sklapanja dlanova za komadiće tuge, nostalgije i ljubavi.

“I vraga ću ubediti da se mane zla

Mesečinu da niz lotru došunja do tla

Pse da ne laju ako baš ne moraju

Zvezde da se preslikaju na mom oraju…

I godine ubediću da sve isto je

Ove sede da se srede i upristoje

Raj da odškrine dveri čuvene

Beli zumbul na reveru da ne uvene

Prosjak ili kralj, izađe na kraj

I s dobrotom i sa zlobom, samo još da umem s tobom…

Pa, sretan rođendan moja mila…

Nevešto si krila sakrila…“

Onako kako on samo to zna, složit će se armija štovatelja lika i djela kad shvati kako je ovo jedna od onih koje nikad neće čuti ljeti pred krcatom pulskom ili jesenju pred zagrebačkom Arenom. A dogurao bi još kojih par koncertnih krugova kada bi uz mandoline i tamburice i harmonike prosipao valove emocija s ovakvih pjesama, transgeneracijski kapajući s obraza onima i od 17 i od 77.

Bilo je za svih puno i dosta

Tamburama piturane sjete, storytelling sustižu predivne molske i durske strukture zbog kojeg ste ga obožavali, riječi ugađa poput najistančanijeg poznavatelja onih rubnih područja između imanja i nemanja. Ostaje takav avetinjski prostor i takva praznina otkad je prestanka pisanja pjesama čovjeka ovakvog stiha.

Rijetki su ljudi znali patetiku umotati u ovoliku nježan melos i stih, ostavljajući samo golu emociju slušateljima za zgrabiti bez otimanja. Bilo je za svih puno i dosta. Slušati i biti zahvalnim, iako je naslovljena Oliveri, ima rođendana i rođendana, ljubavi i ljubavi koje su vrijedne ovolike ljepote.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime