U moru post pandemijskih najava i koncertnih događanja među kojima ćete u svoje must see/must hear rasporede podcrtati zagrebačko jarunski In Music Festival sa svim headliners crowd pleaserima od vječnog princa tame i miljenika ovih koncertnih prostora Nicka Cavea & The Bad Seedsa preko trenutačno najreferentnijeg svjetskog rock and roll benda IDLES ili britanske minimalističke spoken word atrakcije Sleaford Modsa, pa rock boy benda The Killersa i ex nu metal kmeektavaca Deftonesa, Royal Blooda kao Black Keysa za siromašne i Kasabiana kao Primal Screama za mlađe, te pop kristalića tuzemnog porijekla Lorde, Simple Mindsa na još jednoj obljetničkoj, dvadesetak godina zakašnjelog ukazanja RATM i apsolutno referentne pojave njihovih gostiju Run The Jewelsa, u očekivanju potvrđivanja još dance punkera Viagra Boysa za zatvaranje istinski uzbudljivih ovogodišnjih gostovanja, najava prvog dolaska Thoma Yorkea i Johnnyja Greenwooda iz Radioheada u formaciji The Smile kao Radioheeada u malom, prolazi pretjerano tiho u mainstream medijima, a radi se o glazbenom prazniku i događaju par exellance.
View this post on Instagram
Prostor otkrivanja vječno uzbudljivih muvinga
Njihov je dolazak 16. svibnja u zagrebačku Halu glazbeni praznik svoje vrste.
Ne samo zbog ukazanja ljudi autorski odgovornih za nizove remek djela s potpisom matičnog benda i albuma koji su mijenjali kartografiju popularne glazbe od “Bendsa”, “OK Computera” do “In Rainbows” čije su pjesme zidale neke male vječnosti rock and rolla kao glazbe in general. Ne samo zbog fakta što su svojim solo albumima uspjeli izaći iz sjene jednog od najvažnijih alter rock bendova povijesti glazbe te da su njihovi soundtrackovi i glazbene muze bile između post rocka i progresivnih razdrmavanja klasičnih struktura pop obrazaca.
View this post on Instagram
Ne samo što je svih dosadašnjih pet singlova s debija apsolutno opravdalo etiketu malog Radioheada, pače čine pjesmama ostacima sessiona od “In Rainbows” do “Moon Shaped Pool” te su u prepoznatljivim Yorkeovim falseto tonovima između baladičnih “Free In The Knowledge” do konstruktivno rockerskih “The Smoke” ili “You Will Never Work In Television Again” ili instrumentalnim prog rock komadima apsolutno dostojne svakog Radiohead albumskog popisa. Ne samo što je isti Radioheadov producent Nigel Godrich kojeg dijele već godinama. I ne samo što je treći igrač Tom Skinner bubnjar iz Sons Of Kemet zastrašujuće raznovrstan udarač i izvor poliritmika.
Već i zbog činjenice što je Zagreb prvi datum njihove prve europske, tj. svjetske turneje korespondira s izlaskom s debi albuma “A Light For Attracting Attention” te da je njihovo prvo ukazanje lani na Glastonburyju ili ovogodišnji YouTube streaming live iz Londona bio događaj par exellance.
Radiohead su važni kao Beatles
Iz perspektive same prisutnosti, svjedočiti takvom glazbenom eventu je čast i mali masterclass glazbene koncertne produkcije uživo. Na stranu što će playlista sadržavati i neke skrivene Radiohead favorite u akustičnim verzijama te njihov dolazak potencijalno najaviti i ukazanje IT benda, vjerujte iz prve ruke, svjedočiti Radioheadu je gotovo religiozno iskustvo. I to ide iza tastature lika koji se ne može deklarirati apsolutnim fanom svega što potpišu ili dotaknu.
View this post on Instagram
Radiohead su put. Kojim god krenuo, s njima dolaziš drugačiji, upgrejdan. I nakon kojeg ništa više nije isto. Radiohead su važni kao Beatles. I Beethoven. I upgrejdani Pink Floyd 21. stoljeća. Izan svih razumnih kategorija. Stilski neuhvatljivi. Najbliže umjetnosti koliko razjebavanje pop forme po svim šavovima može dozvoljeti. Radiohead su impresionizam. To što rade i kako oni rastavljaju i sastavljaju na proste faktore kroz glazbu doživiš vrlo rijetko u životu.
Ako svoja open air čišćenja doživljavaš kroz Springsteena i feelgood huk 80.000 ljudi i kroz RATM udarce kad 7000 ljudi pleše jump efekt neprestano dva sata i kroz desetke velikih Nirvana, Pearl Jamova, U2, Soundgardena, Faith No Morea, Beastie Boysa, Caveova, R.E.M.-ova, ali ništa te ne može ovoliko glazbeno isprati koliko čarolija svjedočenja bendu iz druge galaksije uživo.
Radiohead su ljubav
Taj njihov vrtlog u koji uvuku ne postoji riječnik dovoljno bogat opisati koliko je intenzivno. Svjedočim ukazanju ljeta 2017. u Monzi pored Milana na pisti za utrke Formule 1. Kad ostaneš bez riječi i kad plačeš i smiješ se istodobno, bit će da je izbrisana svaka granica. Od trena ljepote “All I Need” i sakralnosti “Exit Music” preko nježnosti “No Surprises”, veličanstva “Fake Plastic Trees” do rijetko izvođenog monumentalnog i (re)generacijskog “Creep” i ispiranja “Karma Police” osjetiš se toliko zahvalnim da si imao prilike svjedočiti što zapravo znači stih “this is what you get when you mess with us…“.
Gledati uživo Radiohead među 150.000 ljudi, a pritom se osjećati kao da pjevaju samo tebi i rukama koje te grle dijeleći trenutak ulazi u mozaik vječnog koji te mijenja i ulazi u krv do kraja života.
Radiohead su ljubav. A kad voliš voljeti i biti voljenim bez kompromisa, onda poštuješ odluku benda da ne šverca nove pjesme kao Radiohead, ako im nedostaje ostatak ekipe, nego će im dodijeli novo ime benda koje može trajati sezonski poput Caveova Grindermana, ali trag koji ostavlja ne zbriše jedna koncertna sezona.
View this post on Instagram
Zato koncert The Smile dočekuješ kao glazbeni praznik. S najvećim osmijehom na svijetu. Jer ako ponove samo dio čarolije otprije pet godina govorit ćemo o danu za uspomenu i sjećanje do kraja života.