Mrzim raditi rang liste koje se mjere (samo) položajem albuma, pjesme, autora i izvođača na tablici. Jer, nije riječ o sportu već o umjetnosti. Ili, ako ćete, o umijeću iskaza u glazbi. Stoga je i ova lista prije skretanje pažnje na ono najbolje u domaćoj diskografskoj produkciji (o čemu sam pisao u recezentskoj rubrici Parangall) nego li rezultat utrke. Ipak…
1/ MILE KEKIN – Nježno đonom (Menart)
Riječ je o još jednom sjajnom autorsko/izvođačkom zgoditku Mile Kekina koji od početka (“Što će reći ljudi”) do kraja nastavlja buntovno/žestoku poetiku dobro znanu s albuma Hladnog piva. Nakon davnašnjeg prvijenca iz 2001. te sjajnog “Kuća bez krova”, Kekin se i trećim samostalnim projektom potvrđuje kao izniman singer-songwriter koji i bez podrške negdašnjeg benda može svoje istine jednako uvjerljivo (čitaj – žestoko) pljunuti ravno u oči.
2/ PLESAČ SPOROG STEPA – Sunčana strana Mjeseca (Aquarius)
Sjajna ekipa u kojoj s osim Matulića i Barišića, ksilofonist Andrea Pedron i Janko Novoselić na udaraljkama te nezaobilazni Ante Prgin Surka, odradila je odličan posao. Što Maxov album prvijenac (kao i prethodni singlove kojih nema na albumu) katapultira u vrh ovogodišnjih izdanja.
3/ M. O.R.T. – Samo hrabro i bezveze (LA)
Ako je Film imao album “Sva čuda svijeta” M.O.R.T. su svoj mirne duše mogli nazvati “Sva sranja svijeta”. I ne bi pretjerali baš kao što nisu pretjerali svojim poštenim, beskompromisnim albumom koji (dajući i jasan odgovor da ni punk ni onaj iskonski rock nisu mrtvi) nije samo zrcalna slika onoga što su i oni sami preživljavali zatvoreni u četiri zida već i svijeta u kojem se sve više životari, a sve manje živi.
4/ KLINIKA DENISA KATANECA – Kao zao kor (Menart)
Denis Katanec je ponovo pokazao da je ne samo “čudan svat” na domaćoj sceni već jedan od njenih vraški bitnih protagonista. Album “Kao zao kor” je naime opravdao sva očekivanja odličnog prethodnika “Jada Jada”.
5/ PESO NETO – Peso Neto (Menart)
Projekt kojeg potpisuju gitarist Pavle Miljenović, Hrvoje Galller koji je svirao analogni sintesajzer i Fender Rhodes klavijature te bubnjar Edi Cipal Grubišić sniman je uživo bez basiste (kvragu, pa nisu ga imali ni Doorsi) no to se ni na prvo niti na opetovana slušanja ne bi reklo budući da manjkave dionice bas gitare kompenzira trojka instrumentalista. Kako smo već svikli kod bandova koji se smještaju pod nazivnikom “conterporary jazza” glazba je lišena strogih žanrovskih kanona već je svojevrsni trans žanrovski puzzle čiji je konačan cilj osebujna zvučna slika albuma kao zaokružene cjeline.
6/ SHE KA RA – She Ka Ra (LP) (Intek Music)
Album “She Ka Ra” nije divlja šikara u kojoj se različite biljne vrste očajnički bore za malo sunca i života već projekt glazbenika koji (i) nesputani ikakvim stilsko/žanrovskim pregradama i “konceptom” izvrsno komuniciraju tvoreći naizgled razbarušeni no savršen sklad vrhunske glazbene improvizacije.
7/ CHASING NORTH – Last Rain On Earth (Dallas)
Očito bez drastičnih paljenja mostova za sobom (o čemu svjedoči opaki i režeći riff u uvodu naslovnog broja i jednako moćni uleti u skladbi čija kombinacija lirskih i agresivnih dionica priziva i poduke grungea), Chasing North na friškom albumu vješto koriste stara iskustva podižući agresiju zvučnih udara na veću visinu no uz naglašeniju melodiju.
8/ BABA YAGA – Musaka (Dancing Bear)
Projekt Baba Yaga se može shvatiti i kao svojevrsna logična ekstenzija onoga što je trojka radila do sada. Marcu Gaberu je to nova (zapravo očekivana) prilika za autorsku kolaboraciju s glazbenicima iz formalno drugog žanrovskog prostora (što je ono u čemu se savršeno snalazi), Yayi idealna prigoda da dok su Jinxi na ugaru pokaže da joj i dalje nema premca među domaćim pjevačicama a Saši Antiću – nakon sjajnog solo albuma „Škrinja“ objavljenog pod (literarnim) pseudonimom Alejuandro Buendija – da s novim vokalnim partnerom/partnericom nastavi istim putem kojim u TBF-u korača s Mladenom Badovincem.
9/ TV EYE – Kick It Out (Mast)
Ako i nije pretjerano originalan (a tko to u dvijedvadesetima uopće jeste?) naslanjajući se na dobro znane obrasce, prvijenac TV Eyea je u osnovi pošten i beskompromisan album praskavog energetskog rocka kakvog baš i nema mnogo na sceni. Stoga – bezrezervni palac gore!
10/ ZORAN PREDIN Počasni krug (Croatia records)
Album snimljen sa Zagrebačkom filharmonijom konačno je objavljen na vinilu kao odličan uvid u karijeru negdašnjeg lidera/frontmana Lačnog Franza . Album je svojevrsni dobrodošli “suputnik” prethodniku “Gastarbajter trubadur” pa za njih vrijedi ona stara poetska mudrost: “smiješani najlakše se piju”. I to – na dušak!
11/ THE SPLITTERS Role filmova (Croatia records)
Najkraće rečeno The Splitters su čvrsti pop-rock band od kova negdašnjih perjanika britpopa šezdesetih i novovalnih grupa poput Pretendersa trajno sklonih pop melodiji i “rockerskoj” energiji. Znam da to zvuči kao šuplja fraza no, kvragu, ako išta fali domaćoj sceni tada su to nasljednici Animatora, Đavola ili Filma; rock bandovi čije melodije neće biti saharinske a iskaz konfekcijski.
12/ SUNNYSIDERS – 27 Stiches (Dancing Bear)
Već je najavni singl albuma “27 Stiches” Sunnysidersa bio čvrsti je dokaz da su Hrepa, Rola i družina, iako i dalje ukotvljeni u bluesu, band koji “organski” i logično raste. Recimo, “Shake And Shiver” – obdaren upečatljivim vokalom Role i lucidno domišljenim žensko-muškim dvoglasima – ima blues DNK no uz iskorake prema JJ Caleu u brojevima kad su se u aranžmanu uz gitarske akcente i usnu harmoniku našli puhači (koji će u skladbama ovog profila uvijek donijeti povjetarac s delte Mississippija).
13/ MANGROOVE I JAZZ ORKESTAR HRT-A – Nešto veće od nas (Aquarius)
Suradnja Mangroovea i Jazz orkestra HRT-a, bilo je jasno i prije zajedničke avanture, jednadžba je bez nepoznanica. Točnije: zicer. Sigurni zgoditak. Naime riječ je o sjajnom albumu lucidno pročitanom kao “best of-a” odnosno, ni manje ni više, već, o pravoj kruni dosadašnje karijere Mangroovea.
14/ GRAD – Brdo (Dallas)
Osobina Grada je da u njihovim skladbama sve stilsko-žanrovske krhotine savršeno srastaju u cjelinu pa tako i melodiozni pop-rock šezdesetih (u “Kursku”) s bogatim pozadinskim vokalima uz moćne gitare i himnički refren ili pak dionice puhača koje vuku na R&B i soul Staxa uz psihodeličnu gostujuću Vavinu gitaru u “Topu”.
15/ DETOUR – Master Blaster (Aquarius)
Prepun dobro znanih hit singlova i s jednako uvjerljivim dodacima novi album Detoura ponovo ih potvrđuje kao perjanike domaćeg pametno osmišljenog i aranžersko-produkcijski fino cizeliranog popa.
16/ ZDENKO KOLAR & MAGIC BUSH – Superheroj (Croatia records)
Lepršavi osunčani pop s okusom šezdesetih uz “rokerske” zvečeće gitare i zaraznu melodiju i eto Idola drugim sredstvima i u drugo vrijeme. Ovog puta ne sa Vladom Divljanom (kojem je ovaj tip skladbi bio i svojevrsni zaštitni znak) ili Šaperom u glavnoj ulozi već sa Zdenkom Kolarom u ulozi pjevača. Udružen s Magic Bushom – koji su već odradili sličan uspjeli projekt kolaboracije s Giletom na albumu “Retko svirane pesme” – Zdenko je već prvim singlom “Savršeni par” objavljenim prije dvije godine naznačio koordinate budućeg albuma.
17/ NINA ROMIĆ – Jezero (Aquarius)
Ajmo kazati da je i to bilo očekivano! Nina Romić je i albumom “Jezero” pokazala svoje iznimne autorske i pjevačke kvalitete uz znanu sposobnost uranjanja u svijet intime. No ne kao ispovjedne (“ich”) forme već onih emocionalnih stanja u kojima se mogu prepoznati mnogi. Ili čak – svi.
18/ SLAVKO REMENARIĆ – Million 2020-2022
Album “Million 2020-2022” (sada objavljen kao digitalno izdanje na servisima) je naravno zbirka pojedinačnih brojeva objavljenih tijekom dvije godine no sagledan kao cjelina on je zaokružen projekt koji unatoč formalnom žanrovskom šarenilu odaje jedinstvenu poetiku nadahnutog autora i multiinstrumentaliste.
19/ ELMA BURNIĆ- Zemlja (Croatia records)
Elmin prvijenac najavljen dobro prihvaćenim singlovima “Ovo nije sve”, “Svjetluca mirno more”, “Leptirić” i “Poklone u boji grlim”, nije pokrio sve njene glazbene strasti. Uostalom, znana je i kao iznimna pjevačica sevdaha – pa novi projekt (s FilmMusicorkestrom ili samostalan) sasvim sigurno slijedi.
20/ PRLJAVO KAZALIŠTE – Underground (Croatia records)
Zvali Filešovu i Bogovićevu inkarnaciju Prljavog kazališta povratkom ishodištima ili garažnim korijenima ili pak „supergrupom“ u kojoj je autor i gitarist Alen Kraljić u ulozi Claptona u Blind Faithu, „Underground“ je dobar i zanimljiv album dobrodošao na domaćoj sceni u niši „starih kajli“ u kojoj su doista preživjeli samo rijetki.