WILCO
Cousin
dBpm – Menart
*****
Velška glazbenica i producentica Cate Le Bon susrela se s Wilcom tijekom njihovog (redovitog) nastupa na Solid Sound Festivalu 2019. godine te su dogovorili producentsku suradnju za snimanje novog albuma u njihovom studiju u Chicagu. Sigurno je tijekom Wilcovog nastupa, na kojem su izvodili kako stare brojeve tako i tada novu snenu “ambijentalnu” laganicu “Empty Corner” s dodatkom elektronike, shvatila da je riječ o bendu s kojim će joj biti užitak raditi.
Jer, kako je kazala, Wilco su bend koji može postati što god poželi. A “Cousin” je – da odmah kažemo – odličan nastavljač Wilcovog remek-djela “Yankee Hotel Foxtrot”. Što je – barem za nas okorjele fanove benda – odlična vijest. S druge strane, Jeff Tweedy stoji kao poklonik Cateine glazbe koji je u njenom opusu, posebice na albumu “Pompeii”, sigurno odmah prepoznao srodnu glazbenu dušu.
Producentica i pjevačica
Uvodna “Infinite Surprise” stoga ima onaj prepoznatljivi Tweedyjev ton s rasnom melodijom u kopreni gotovo psihodelične melankolije, s vokalom koji se šulja iznad zvečećih gitara, prije nego što se pridruži cijeli bend s klavijaturama, uz prigušenu ritam sekciju i pozadinskim vokalima Cate Le Bon. Ona nije samo producentica albuma, već i impresivna pjevačica u pozadini te sviračica debelih slojeva sintesajzera i bas gitare.
Pjesma je dobila i nadogradnju chamber-popa u zaključnoj zvučnoj tapiseriji, s gustim tkanjem uz rast teme koji je tipičan za Tweedyjev rukopis i izričaj Wilca. Balada “Ten Dead” većinom se oslanja na vokal i klavir, podržana sintesajzerima u rasplinutoj temi ambijentalne elektronike, kao jedinstvena vizija psihodeličnog alter-countryja. “Levee” ubrzava ritam u mid-tempo pjesmi s istaknutom ulogom gitara, ali zadržava istu poetiku.
Najavni singl “Evicted” je iskrena posveta Beatlesima (pa čak i Traveling Wilburysima ili čak Jeffyu Lynnu i Pettyju), s odličnom melodijom, gitarskim naglascima i sunčanim višeglasjem. I on dolazi s bogatom pozadinskom instrumentalnom podrškom. Nova laganica “Sunlight Ends” počinje bubnjem koji je tipičan za electro-pop osamdesetih, s fascinantnim prebiranjima gitare i sintesajzerima koji stvaraju uvjerljivu snenu atmosferu smiraja dana, dok “A Bowl And A Pudding”, također s predivnom melodijom, vuče prema amijentalnoj folky-psihodeliji kasnih šezdesetih.
Singl po guštu starih fanova
Naslovna pjesma “Cousin” donosi nešto potpuno drugačije s ubrzanjem ritma i istaknutom ulogom ritam sekcije i gitara, koje su obogaćene sintesajzerima, kao da je neki stari Bowiejev broj u Wilcovoj reviziji. “Pittsburg” se vraća folky laganicama, vođen akustičnom gitarom, ali s učinkovitim sintesajzerskim dodacima te strukturom pjesme koja je zapravo uspješna fuzija “klasičnog” Wilca i, obratite pažnju, prog rocka. Posebno podsjeća na poetiku King Crimsona s njihva prva dva albuma.
“Soldier Child” je idealan za singl i upravo po guštu starih fanova Wilca, zamišljen i izveden kao klasična Tweedyjeva pjesma (s zaraznom melodijom i odličnim duetom s Cate Le Bon, te izvanrednim soloom “twangy” gitare Nelsa Clinea). Završna pjesma “Meant To Be” otvara se s “melodičnim kaosom” u kojem cijeli bend daje svoj puni doprinos, uz Clineovu gitaru i živahnu ritam sekciju. Ponovno je Cate Le Bon odigrala odličan posao kao pozadinski vokal i dodala bogatstvo temi sintesajzerima.
“Cousin” je jednostavno izvanredan album benda i još jedan dragulj u njihovoj ionako izuzetno bogatoj diskografiji.