Petak, 30 srpnja, 2021

EKSKLUZIVNO: Parangall / Gibonni ‘U po ure’ – Po ure bravure

Pet skladbi s 'U po ure' – koliko i traje album – novi su Gibonnijev zgoditak te ga po tko zna koji put cementiraju kao jednog od perjanika hrvatskog (pa ma što to značilo) rock mainstreama, a Nikšu Bratoša kao idealnog, rekao bih i nezamjenjivog, partnera i u studiju i na sceni

 

GIBONNI

U po ure

Dallas

*****

Nakon što je ‘Kiša’ poharala eter u regiji kao najava novog mini-albuma ‘U po ure’ (koji će se pojaviti najprije u lipnju kao CD, a u kolovozu i kao vinilno izdanje) na red su došla i ostala četiri broja. I njih sam, kao i najavni singl, preslušao u studiju.

Ne zbog želje da budem prvi koji će pisati o novom Gibinom projektu (jer pisanje kritika nije utrka u kojoj je važno tko će prvi istrčati dionicu) već naprosto stjecajem okolnosti. 

Moćne gitare Vlatka Stefanovskog i Nikše Bratoša…

‘Pijesak nošen vjetrom’ otvara tako tipičan Gibonnijev stih ‘pjesmu napipam u mraku’ u kojem je – bez namjere autora – sadržana zapravo i njegova ‘tajna vještina’. Sposobnost za pisanje zaraznih melodija i refrena koji se, bez obzira na aranžmanski ovitak, iz prve lijepe u uho. Pošto se nekad na početku karijere – valjda zbog nastupa na splitskom festivalu odnosno Melodijama hrvatskog Jadrana – Gibu guralo u društvo šlageraša ili glazbenika sklonih mekom šlageriziranom-popom, možda bi ‘Pijesak nošen vjetrom’ trebao biti još jedna neupitna rockerska vjerodajnica. Jer tu su moćne gitare Vlatka Stefanovskog i Nikše Bratoša, ubojita ritam sekcija s Pinom Palladinom i Manuom Katcheom ali i gudačka ‘epizoda’ na tragu Zeppelinovog ‘Kashmira’ s violinom Marka Ramljaka i ‘masinquom’ (etiopskim gudačim glazbalom nalik guslama s četverokurtnim tijelom i jednom žicom)  Haddisa Alemayehua HaddinQooa.
Umetak u bazičan rock broj osebujnih gudača ali i diskretnih Bratoševih klavijatura te Gibinog ‘orijentalizirajućeg’ pozadinskog vokala koji na trenutke postaje arabeska, ključni su za izvrsnu dramaturgiju skladbe sa smirajima (u kojima Katcheovi bubnjevi, Palladino i jecajuća gitara Stefanovskog daju upečatljiv začin) i žešćim dionicama. 

Konture još jedne velike power-balade

‘Lažu fotografije’ kao snenu laganicu otvara klavir Matije Dedića uz kasniju ‘širokopojasnu’ podršku Simfonijskog orkestra HRT-a (i Matijin diskretan solo) udarajući konture još jedne velike power-balade u kojoj su prepoznatljiv trag ostavile i gitara Yogija Lonicha, bogati pozadinski vokali i čudesna dramaturgija broja koji raste od snene liričnosti do moćne završnice i zaključnog smiraja. Kad već spominjem i Yogija i Stefanovskog – dvojicu sjajnih gitarista – na ‘U po ure’ ni njima ni drugim izvanserijskim instrumentalistima nije pripala veća minutaža jer na albumu nema ni jednog sola koji bi narušio dojam organski srasle cjeline. Kojoj bi, ma koliko da svaki broj ima aranžersku slojevitost, pristajala i naljepnica ‘manje (pojedinačnog eksponiranja) znači više’.  

Yogi je prisutan i u ‘Mlijeko proliveno’ no kao jedan od trojice gitarista jer tu su i nezaobilazni Nikša Bratoš (koji je odsvirao još i bas, klavijature i mandolinu) te sam Gibo. Riječ je o još jednom ‘rokerskom’ broju Gibinog rukopisa na kojem je – doduše bez basiste Marka Reljanovića – sudjelovao njegov band: violinist Marko Ramljak, bubnjar Branimir Gazdik, klavijaturist Maasey Kovačević. ‘Mlijeko’ će – uzgred rečeno – nesumnjivo biti nova uspješnica i koncertni standard. 

EKSKLUZIVNO Zlatko Gall prvi je preslušao novi Gibonnijev singl ‘Kiša – Zinabi’

U po ure – koliko i traje album

Zaključna ‘Ko si da si’ još jedna je, pak, lijena mantrička tema što se valja uz Gazdikov bubanj te bas Marka Reljanovića i Nikše Bratoša koji je odradio sjajan posao i kao gitarist, klavijaturist (uz Maaseya) te bio dio družine koja je otpjevala pozadinske vokale okađene gospelom. Tople orgulje uz gitarske akcente dodatno začinjaju broj atmosferom američkog Juga. 

Pet skladbi s ‘U po ure’ – koliko i traje album – novi su Gibonnijev zgoditak te ga po tko zna koji put cementiraju kao jednog od perjanika hrvatskog (pa ma što to značilo) rock mainstreama, a Nikšu Bratoša kao idealnog, rekao bih i nezamjenjivog, partnera i u studiju i na sceni. 

Pročitajte još...

EKSKLUZIVNO Zlatko Gall prvi je preslušao novi Gibonnijev singl ‘Kiša – Zinabi’

Osunčana melodija s himničkim refrenom koji zove na zborno pjevanje, zaraznim beatom te skockana kao 'organski' srastao kompaktni broj u kojem nema solo dionica, 'Kiša – Zinabi' je apsolutni zgoditak

Tko su najemitiraniji izvođači na hrvatskim radijskim i televizijskim postajama?

Stručna služba ZAPRAF-a prilikom analize prikupljenih podataka sa 182 hrvatske radijske i televizijske postaje obradila je nevjerojatan broj od gotovo 17 milijuna emitiranja

Matija Dedić: “Nagrada od strane Hrvatskog društva skladatelja ima posebnu težinu!”

Prepoznat kao glazbenik koji dostojanstveno predstavlja autorsku glazbu u svijetu Matija Dedić je, uz najnovije priznanje, dobitnik više od trideset prestižnih nagrada Porin te niza ostalih strukovnih nagrada, a veliki doprinos dao je i promociji uglednih hrvatskih autora

Parangall: Singl ‘Gorilo’ Like Kolorado 

Svojim nostalgičnim tekstom o odrastanju ogrnutim melankolijom 'Gorilo' kao da je napisana danas govoreći (i) o pandemijskom 'novom (ne)normalnom'

Povezano

Pop Gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: David Bowie, Čudesni Ziggy Stardust & The Spiders From Mars

Netko je zgodno kazao da je baš 'Ziggyjem Stardustom' Bowie nadahnuo više glazbenih karijera nego li itko u povijesti popularne glazbe osim možda Velvet Underground svojim prvijencem i Beatlesa nakon invazije na Ameriku. I nije bio u krivu

Parangall/ Riječki novi val – antologija: Totalno drugačiji od drugih

'Riječki novi val – antologija' dodatkom demo i koncertnih snimaka upitne audiofilske vrijednosti no golemog dokumentarnog značaja uz sjajne tekstove čak i notorne neznalice uvodi u osebujnost najpankerskije hrvatske scene. Jer, kako to veli Velid Đekić, riječ je o pravoj 'vremenskoj kapsuli'

Parangall / Modest mouse, The Golden Cascet – Skromni, no obilati miševi

Modest Mouse su albumom 'The Golden Casket' možda zatvorili (stilski/žanrovski) krug, no njegov slatko-opori sadržaj i izvrsna zvučna slika su mnogo više od metaforičkog čiščenja glazbene špajze: zalog za izglednu budućnost u kojoj se staro i novo savršeno prožimaju

Pop Gallaksija: David Bowie – Pola stoljeća albuma ‘The Man who Sold The World’ i ‘Hunky Dory’

Dva albuma s početka sedamdesetih 'The Man Who Sold The World' te 'Hunky Dory' započela su veličanstveni niz remek djela koja su obilježila dekadu glazbe Davida Bowieja

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime