Ima li još smisla snimati albume? Pitanje koje si sve češće postavljaju i etablirana imena i alternativci sa same margine potaknuto je, naravno, sve mizernijom prodajom CVD-ova ali i praksom formatiranih radija koji će sa friškog albuma možda posegnuti za par skladbi a ostatak zaboraviti.
Jer – pazi sad – kad dođu na red za moguće emitiranje već su ‘stare’. Stoga su – evo par primjera iz gornjeg doma – i Neno Belan i Parni valjak, a sada i Gibonni koji objavljuje mini album s pet pjesama, prednost dali singlovima.
Skladba koja je drugačija od prethodnih singlova
Njih doduše više nema na vinilnom izdanju nosača zvuka na 45 okretaja no i u digitalnom formatu, baš kao i negdašnje ploče, glazbene urednike, medije i publiku fokusiraju na jednu jedinu pjesmu. Koja se kasnije, baš kao i nekad kod američkih diskografa kojima je dugosvirajući vinilni format bio prvenstveno kolekcija već objavljenih singlova, nađe uz nešto novih brojeva na albumu.
Lika Kolorado su doduše prije dvije godine objavili veoma dobar drugi album ‘Kontura’ koji je bio najavljen singlovima ‘Gospođa’, ‘Spasoje’ i ‘Kuća’ no ‘tek sada’ se odlučili s albuma pustiti još jedan singl. Dakako, popraćen video spotom. Zašto su za novi singl odabrali ‘Gorilo’? Pa naprosto što je riječ o skladbi koja je drugačija od prethodnih singlova. Točnije, od cjeline albuma kojim dominiraju ‘raspaljene gitare i pržiona garažnog rocka naslonjena i na začinjavce šezdesetih, punkersku žestinu i sve postulate ovodobnog alter rocka te beskompromisna svirka’, kako sam napisao u recenziji ‘Konture’.
Nježni klavirski broj (što je novost u opusu benda)
Naime, ‘Gorilo’ je nježni klavirski broj (što je novost u opusu benda) s Filipom Riđičkim i višeglasjima u temi koja postupno uključivanjem svih instrumenata raste u odličnu baladu s hrpetinom detalja koja išću dodatna slušanja.
Melankolija (ako ćete i tjeskoba) curi iz svake odsvirane note što je idealan glazbeni okvir za Filipov vokal i njegovo (glumačko) umijeće sugestivnog ‘pričanja priče’. A ovoj priči izvorne su nakane meditacije o nostalgiji dobile posve novo značenje. Jer uz melodiozni refren i uigrani bend skladba koju su napisali Senčar i Riđički, svojim nostalgičnim tekstom o odrastanju ogrnutim melankolijom kao da je napisana danas govoreći o pandemijskom ‘novom (ne)normalno’“.
Konačno kao i kad se opraštamo od djetinjstva i danas je ono nekoć ‘naše’ i dragocjeno, nestalo i izgorjelo. Zanimljivo je da na albumu bliskom garaži skladba otvorena klavirom završava uz efektne preplete gitare i klavira (svira ga producent Srđan Sekulović Skansi) kao iskorak iz indiea prema – uvjetno rečeno – brit-popu devedesetih. Koji, kao i mnogo toga drugoga usisano u ‘likasti’ osebujan iskaz, Lici Kolorado dobro stoji.
Foto: Hrvoje Zalukar