Je Veux
I Glow
LAA
****
‘The First Song’ možda stiže kao iznenađenje svojim nježnim ‘isposničkim’ uvodom koji naglašava Željkin sjajan vokal no u svakom novom krugu dodaje se novi instrument pa broj – s ambijentalnom ovojnicom – završava kao raskošna panoramska tema tako tipična za rukopis i poetiku Tonija Starešinića.
‘Girlfriend’ pak od samog početka vuče mazni (‘triphopasti’ neo soul) groove s iznimnom instrumentalnom potkom te, naravno, vokalom kojem je engleski mnogo više ‘materinji’ jezik nego li Bandiću i Kerumu hrvatski.
Dramaturgija rasne pop teme
Dramaturgija rasne pop teme nudi očekivani rast uz slapove klavijatura (sintova) dok je ‘Dance To Forget’ od prvog takta sročena kao vrhunski plesni broj u kojem se sljubljuje novodobna produkcija okađena najboljim plesnim stilizacijama osamdesetih.
‘Beautiful’ je doslovno prekrasna laganica, u kojoj Željkin vokal – iznad klavira i basa – uvodi u novu snenu temu sa sjajnim orguljama čiji su korijeni u jazzy-soul baladama šezdesetih i sedamdesetih. ‘Lovable’ je novi razigrani plesni broj (uz – kao i na ostatku albuma – izuzetnu zvučnu tapiseriju koja otkriva svoju raskoš u svakom opetovanom slušanju) u kojem se ćute začini osamdesetih.
Idealna pjesma za poslati na Eurosong
Točnije stilistika bliska Everything But The Girl, Style Council, Working Week… Naslovna ‘I Glow’ u sličnom je ozračju kao mid-tempo tema s dominantnim jazzy puhačima i prepletom sinta u podlozi, ‘Enough’ – izlazeći iz ranijih obrazaca – prvorazredna pop skladba (koju bi, recimo, da je pameti bilo idealno poslati na Eurosong) a ‘Strange To Love Affair’ nova ‘posveta’ osamdesetima i Sade, no uz odlične gudače i dramatičan bas koji besprijekorno zaokružuju broj.
Zaključna epska ‘Song To My Wounded Soul’ je savršen spoj Željkine vokalne emocionalnosti i Tonijeve poetike u kojoj ‘nema čega nema’ no bez šlepanja i prepisivanja, već kao nadahnuća za izrazito osobnu glazbenu sliku. Ovog puta možda nadahnutu i Davidom Sylvianom (s atmosferom nalik ‘Orpheusu’) ili srodnim velemajstorima ‘soundscapea’.
Kraj čudne 2020. donio je tako naramak sjajnih albuma te, posebice u slučaju Je Veux ili Pavela, svojevrsnu renesansu domaćeg popa.