Što su vam značili Genesis u sedamdesetima tipično je generacijsko pitanje. Ako ste rođeni u prvoj polovini pedesetih zacijelo ih pamtite kao jedan od pionirskih bandova progresivnog rocka predvođen Peterom Gabrielom.
Generaciji s kraja pedesetih i ranih šezdesetih sigurno su mnogo više znani po hit albumima ‘A Trick of the Tail’ i ‘Wind & Wuthering’ iz 1976. te dvije godine kasnijem ‘…And Then There Were Three’. Onima nešto mlađima čiji se glazbeni ukus formirao u vrijeme punka i novog vala, Genesis su zasigurno ili relikti iz ‘gore prošlosti’ ili naprosto – komercijalni užas.
Album prvijenac – putokaz kojim će smjerom ići bend
Genesis su se albumom prvijencem ‘From Genesis To Revelation’ oglasili 1968. a prvi prog-rock album ‘Trespass’ objavili su 1970. Osim skladbe ‘The Knife’ – kasnijeg koncertnog standarda – album je bio značajniji kao putokaz kojim će se kretati band nego li kao zaokružen autorski i svirački dorađen projekt.
Sljedeći ‘Nursery Crime’ objavljen u studenome 1971. bio je daleko bolji. Dijelom zbog okupljanja nove postave u kojoj su osim pjevača Gabriela, klavijaturiste Petera Banksa i basiste Mikea Rutheforda našli bubnjar/pjevač Phil Collins i gitarist Steve Hackett a dijelom zbog daleko bolje napisanih skladbi.
Naime, u većini brojeva je ostvaren željeni spoj ambicioznih glazbenih tekstura tako tipičnih za prog-rock te tekstova (netko ih je nazvao spojem tipične britanske ekscentričnosti autora poput Lewisa Carolla te psihodelije Syda Barretta) i ‘teatralija’ kojima je – posebno na koncertima – bio sklon Gabriel.
Ključni brojevi albuma su uvodna desetominutna ‘The Musical Box’ te osmominutna ‘The Return of the Giant Hogweed’.S Gabrielovim tekstom nadahnutim viktorijanskom bajkom o djevojčici koja je ubila brata čekićem za kriket (što je dalo ideju i za omot albuma) ‘The Musical Box’ je ogledni primjer progresivnog rocka.
Ogledni primjerci progresivnog rocka
Počinje kao nježna balada uz dvije 12 žičane akustične gitare te diskretne Hackettove naglaske Gibosn Les Paula a nastavlja se uz flaute (koje voze medievalnu temu) i uvjerljiv Gabrielov dramatski vokal prije nego li skladba dobije raskošno prog-rock ruho uz zvučne udare i unisone vožnje. Hackettova brzoprstička gitara (uz korištenje ‘tappinga’ odnosno lupkanja kažiprsta po vratu gitare) podržana klavijaturama te žustro Collinsovo bubnjanje obilježili su srednji dio skladbe prije naizmjeničnih lirskih pasaža i mahnitih jurnjava instrumentalista.
‘The Return Of The Giant Hogweed’ je također tipičan komad prog-rocka s razlomljenom ritmičkom strukturom (temeljenom na predlošku marša). ‘The Fountain Of Salmacis’ inspirirana je grčkim mitom o Hermafroditu uz obilatu uporabu melotrona (nadahnuće, posebice u uvodu, je zacijelo došlo preko prvijenca King Crimsona) dok je akustičarska ‘For Absent Frineds’ (na tragu sličnih laganica Paula McCartneya i Beatlesa iz kasne faze) bila prvi broj sa vokalom Phila Collinsa; ništa slabijim od Gabrielovog.
Kritika je album dočekala s podijeljenim stavovima: mahom dobrim osvrtima u Velikoj Britaniji gdje je dio kritike taj novi prog-rock Genesisa čak nazvao ‘edvardijanskim rockom’ a mnogo suzdržanijim u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sugestivni vokal koji je slojevite i bajkovite tekstove činio uvjerljivima
‘Foxtrot’ je sniman tijekom kolovoza i rujna a objavljen 6. listopada 1972. Nakon brojnih uspjelih koncerata u Velikoj Britaniji i Europi na kojima su pokazali iznimnu usviranost i moćni zvuk rasnog rock banda, Genesis su stekli novu publiku. Popularnosti je svakako doprinio Peter Gabriel koji je plijenio pažnju medija scenskim izgledom (teatarski kostimi, izbrijan prednji dio glave u obliku trokuta, make-up…) te sugestivnim vokalom koji je slojevite i bajkovite tekstove činio uvjerljivima.
Takav je bio i tekst prvog broja albuma ‘Watcher of the Skies’ nadahnut romanom Arthura C. Clarka te Keatsovim sonetom. Melotron Tonyja Banksa u uvodu broja bio je očito na tragu King Crimsona (te uz bok sličnim sympho-art rock temama Yesa), a ulaskom banda – nikad prije ‘rokerskijeg’ – i Gabriela Genesis demonstriraju autorsko i izvođačko sazrijevanje i spajanje svih raznorodnih utjecaja u kompaktni zvuk prvorazrednog prog-rocka.
‘Time Table’ koji slijedi je pak laganica s nježnom (pop) melodijom, ‘Get Em Out On Friday’ u uvodu i završnici rock tema sa lirsko-romantičnim srednjim dijelom a ‘Can-Utility And The Coastliners’ prog-pop ili art-rock/pop tema s bogatim slojevima melotronske ‘orkestracije’ i Collinsovim razigranim bubnjem.
Slično je postavljena i B strana albuma koju otvara gitaristički instrumental ‘Horizons’ nadahnut Bachom a popunjava 22 minbutna ‘Supper’s Ready’. I ona uz već znanu, za žanr tako tipičnu, formu sedmodijelne suite s naizmjeničnim dionicama frenetičnih i ‘lirskih’ skladbi uz – na cijelom albumu – odličnog Hacketta u ‘dijalozima’ s Banksovim klavijaturama.
Uspješna turneja na kojoj je Gabriel još više razvio svoj scenski image
S pohvalnim kritikama ‘Foxtrota’ Genesis su se zaputili na uspješnu turneju na kojoj je Gabriel još više razvio svoj scenski image pojavljujući se u različitim kostimima ovisno o skladbama koje su izvođene.
Novi album ‘Selling England By The Pound’ (i dalje mi je to najbolji album Genesisa) objavljen je u listopadu 1973. i dospio u gornji dom rang lista unatoč zamjerkama dijela kritike koji su i dalje Genesis držali slabijim od art-rock/prog-rock konkurenata poput Yesa, Pink Floyda, Emerson Lake & Palmera… Sam naslov albuma kojeg je domislio Gabriel bio je zagovor čuvanja engleskog identiteta (ne samo u glazbi) pred najezdom svih mogućih ‘amerikanizama’.
Album otvara ‘Dancing With The Moonligh Knight’, nježna klavirska tema sa stihovima koji odražavaju glavnu ideju (i naslov) albuma no i ona, naravno, doživljava gotovo manijakalno ubrzanje uz furiozni Hackettov solo i zaključni smiraj. ‘I Know What I Like (In You Wardrobe)’ rasni je pop broj a la Genesis (zanimljivo je da Gabriel svira afrički ‘talking drum’ navješćujući svoju sklonost za world music) sa folky/psihodeličnom flautom na tragu Traffica. Bio je to i prvi hit singl Genesisa.
Posljednji album kojeg je petorka snimila prije odlaska Petera Gabriela
Banksova ‘Firt Of Fifth’ je klavirska tema u kojoj svoj obol u raspletu teme daje cijeli band i posebice Hackett u melodioznom solu prije završnice koja se širi u cinemascopu. ‘More Fool Me’ je nova laganica s beatlesovskim štihom i akustičnom gitarom te s Collinsovim vokalom.
Drugu stranu albuma otvara jedanaestominutna ‘The Battle Of Epping Forewst’ čiji je tekst nadahnut sukobom dvaju uličnih bandi ali i Tolkienom. Egzercirski uvod broja dobio je nastavak u ambiciozno postavljenoj ‘razlomljenoj’ strukturi teme koja ipak ima upečatljiv refren koji ulazi u uho što je, uostalom, možda i jedno od obilježja cijelog albuma. Hackettova ‘After The Ordeal’ kombinira medievalne i klasične elemente s akustičnjom a onda i električnom gitarom.
Folky elementi su očiti pak u ‘The Cinema Show’ podijeljenoj na dva dijela. Prvim dominira dvanaestožičana akustična gitara i flauta a u drugom – mahom instrumentalnom – Banksove klavijature. Album zaključuje ‘Aisle Of Plenty’ kao nastavak uvodnog broja albuma što cijelom projektu daje dojam konceptualnog projekta zaokruženog sadržaja.
Posljednji album kojeg je petorka snimila prije odlaska Petera Gabriela bio je konceptualni dvostruki ‘The Lamb Lies Down On Broadway’. Objavljen 19. studenog 1974. album je nastao u formi rock-opere s Gabrielovim tekstom koji govori o Raelu portorikanskom doseljeniku u New York i njegovom duhovnom traženju ispričanom kroz niz nadrealnih epizoda.
Gabriel je priču gradio naslanjajući se na ‘West Side Story’ te učenja Carla Yunga a za razliku od prethodnog albuma u tipičnu američku priču upleo je i niz konkretnih likova poput Marshalla McLuhana, Howarda Hughesa, motoriste Evela Knievela, Groucha Marxa, Lennya Brucea… Već tijekom snimanja albuma i raspravi o njegovom konceptu bilo je jasno da će to biti posljednja suradnja Gabriela i banda.
Novi album dočekan hvalospjevima i kritike i publike
Većina skladbi za album po Gabrielovom tekstu snimljena je kao jam session uz brojne improvizacije na temelju jednostavne ideje usuglašene s temom broja. Također na albumu se – upravo zbog načina snimanja – javljaju citati ili nadahnuća pa je, primjerice, u naslovnoj skladbi iskorišten djelić hita Driftersa ‘On Broadway’.
Iako je riječ o konceptualnom albumu koji pjesmu po pjesmu priča zaokruženu storiju o Raelu svaka od skladbi funkcionira i sama za sebe pa je dvostruki album – ili točnije njegov prvi dio – zapravo odlična kolekcija vrhunskih brojeva poput hita ‘Carpet Crowlers’, naslovne teme, ‘Fly On The Windshield’, ‘Counting Out Of Time’ (s Hackettom upečatljivim solom svirajući gitarski sintesajzer EMS Synthi Hi-Fli), ‘Cuckoo Cocoon’, ‘Back In NYC’… a drugi dijelom instrumentalni pasaži reprezentativan uvid u svirku vrhunskog banda.
‘The Colony Of Slippermen’ je tako u prvom dijelu donijela zanimljivi kineski umetak, instrumentalni dio ‘Here Comes The Supetrnatural Anaestethist’ prog-rock jam, ‘Waiting Room’ art-rock/avangardni kolaž, ‘Riding The Scree’ razigrani ritam nadahnut funkom…
U studenome 1974. Genesis napušta Peter Gabriel želeći provoditi više vremena s obitelji no, naravno, i započeti samostalnu karijeru. Preostala četvorka s Collinsom kao glavnim pjevačem kao najboljim rješenjem nakon uzaludne potrage za Gabtrielovim nasljednikom, ulazi u studio i u veljači 1976. objavljuju ‘A Trick Of The Tail’.
Godinu ranije album prvijenac – veoma dobri ‘Voyage Of Acolyte’ je objavio Steve Hackett očito ne znajući hoće li nakog Gabriela Genesis nastaviti rad. No, ‘A Trick Of The Tail’ koji je zamišljen i snimljen kao svojevrsni povratak na engleske teme i nastavak ‘Selling England By The Pound’, je dočekan hvalospjevima kritike i publike.
Collinsov vokal je bio sličan Gabrielovom (na turnejama je njegovu ulogu bubnjara preuzeo Bill Bruford iz King Crimsona) a glazba – pokazao je to već prvi broj albuma ‘Dance On A Volcano’ – jednake kvalitete i izvedbe. Proces ‘jednostavnijih’ i konciznijih pjesama započet sa ‘Selling England…’ i na prvom dijelu prethodnog dvostrukog albuma uspješno je nastavljen bez da je izgubio snagu i dalje slojevitih aranžmana. Bilo je to očito u skladbama poput ‘Los Endos’ koja je postala novi koncertni standard.
Genesis na velika vrata ulaze u rock mainstream
Jednaki uspjeh kod kritike i publike (posebice u SAD) doživio je i slijedeći prigušeniji i ‘pastoralniji’ ‘Wind & Wuthering’ objavljen 17. prosinca 1976. Na velikoj američkoj i europskoj turneji Bruforda je zamijenio Chester Thompson, a Genesis na velika vrata ulaze u rock mainstream.
Nezadovoljan smjerom kojim je kretala grupa te držeći da su njegove glazbene ideje gurnute u drugi plan, grupu 1977. – u isto vrijeme kad se na tržištu pojavljuje veoma dobar dvostruki koncertni ‘Seconds Out’ sniman u Parizu za ‘Wind & Wuthering’ turneje – napušta Steve Hackett.
U ožujku 1978. Collins, Rutherford (koji je svirao i bas i gitaru) i Banks kao trio objavljuju novi album simbolično naslovljen ‘…And Then There Were Three’. Unatoč podijeljenim kritikama album je bio komercijalni uspjeh a singl ‘Follow You Follow Me’ ne samo veliki hit već i reprezentativni komad ‘novih Genesisa’ koji napuštaju kompleksne forme prog/art rocka u korist jednostavnijih (pjevnih) melodija. Bio je to temelj za još veći komercijalni uspjeh Genesisa kao mainstream rock banda u osamdesetima.