EELS
Extreme Witchcraft
E Works Records
****
Kakav uvod u album! “Amateur Hour” s praskavim garažnim gitarama, melodijom i gitarskim solom koji kao da su preskočili desetljeća koja dijele rane radove Stonesa i vrijeme današnje, vrišti optimizmom utkanim u depresiju što daje pravo značenje naslovu albuma “Better Living Through Desperation”. Dobro, možda ne baš optimizmom u onom uobičajenom smislu riječi, ali svakako u pomirenosti s vlastitim demonima i tjeskobom koje se – možda je to pouka albuma – liječi praskavim gitarama i rasnim melodijama.
Osim što u albumima istjeruje vlastite demone, E-ju oni postaju način da ih se koliko-toliko riješi
Konačno, istjerivanje vlastitih demona, neuroza i sjete trajna su konstanta gotovo svih albuma Eelsa. Jer Mark Oliver Everett iliti E je bilježnički precizno opisivao svoje padove i turobna stanja. No, pokazao je to novi album, sada i način da ih se kroz vrckavu glazbu, melodioznost indie-pop “rokanja” i crtu osebujnog humora koliko-toliko riješi. Idealni sparing partner u projektu je stari drug, producent i multiinstrumentalist John Parish, dobro znan još iz dana suradnje na sjajnom “Souljackeru” objavljenom prije dvadeset godina.
Poletnu “Good Night On Earth” tako otvara i kroz cijeli broj podržava fuzz-gitara i bas čiju plesnu podatnost tek povremeno razbijaju instrumentalni umetci. “Strawberries & Popcorn” fascinantan je komad indie-popa čiji je višeslojni tekst – jer glavni junak je istovremeno frustriran zbog samoće na koju je osuđen, ali i zadovoljan u svojoj izolaciji – združen s lepršavom laid-back melodijom.
“Steam Engine” je komad vremešnog rhythm and bluesa s odličnim grooveom, gitarom i E-jevim vokalom. “Grandafther Clock Strikes Twelve” je, pak, sporovozna princeovska (ili Beckova) funkoidna tema s električnim klavirom koji je mogao stići i s albuma Stevie Wondera iz sedamdesetih. “Stumbling Be” novi je zgoditak. Skladba koja govori o mračnom raspoloženju i tonjenju “na mračnu stranu spektra” svojevrsna je kombinacija južnjačkih sazvučja, fuzz-gitare i jazzy stilizacija električnog klavira Steely Dana.
E-ja valja upoznati kako bi otkrili magiju koju su otkrili oni koji ga već vole
“The Magic” je čisti plesni broj s fuzz-gitarom i elektroničnim ‘a la synth-pop’ začkoljicama. I tekstom u kojem E ističe kako je svjestan da ga mnogi ne vole no da ga ipak valja upoznati. I otkriti magiju koje su odavno svjesni njegovi fanovi. Naslovni broj albuma je prpošni rocker uz neočekivane jazzy/funk zaokrete te naglaske “pustinjske” gitare, a “So Anyway” gotovo ambijentalno rasplinuta laganica.
Kao i beatlesovska (via “Strawberry Fields”) “What I Isnt?” u prvom dijelu teme prije nego li skladba eksplodira u smjeru – ostanimo na usporedbi s Beatlesima – “Helter Skelter”. “Learning When I Lose” sa znakovitim tekstom jednostavna je folky tema naslonjena na Paula Simona (najviše na “Me And Julio Down By The Schoolyard”), a zaključna “I Know You’re Right”, također u mid-tempo grooveu sa sjajnim refrenom, storija o čovjeku koji postaje svjestan da je sazrio priznajući svoje pogreške.
“Extreme Witchcraft” nije samo još jedan izvrstan album u E-jevom opusu dostojan usporedbe sa zgodicima iz opsežnog kataloga već i – najzabavniji. S glazbom i tekstovima koji nude prilike za opetovana slušanja, uživanja u glazbi i izvedbi te pri svakom novom suočenju otkrivanja novih genijalnih dijelova.