Utorak, 17 svibnja, 2022

Parangall: Elvis Costello & The Imposters, The Boy Named If – Sjajan povratak korijenima

Za sve koji su Costella posvojili prije nego što li je krenuo na transžanrovske ekskurzije od countryja, americane, komorne klasične glazbe pa do neworleanskog bluesa, Tin Pan Alleya i soula te jazza, 'The Boy Named If' je 'must have'! Naprosto fascinantan album



ELVIS COSTELLO & THE IMPOSTERS

The Boy Named If

Capitol – Universal

*****

Elvis Costello je, uz Paula Wellera, apsolutno najmarljiviji izdanak britanske punkersko-novovalne scene poznih sedamdesetih. Pače, pravi je radoholičar koji je na dosadašnja 32 studijska albuma pokazao savršena snalaženja u najrazličitijim žanrovima. Ako itko sumnja u njegove radne i diskografske navike, razuvjerit će ga gole brojke i slova jer od listopada 2020. Costello je objavio čak šest albuma.

Još jedan povratak korijenima

“The Boy Named If” je, kao i prethodna “inventura” ranih radova u španjolskim prepjevima, još jedan povratak korijenima. Onima s albuma “This Year Model”, “Armed Forces”, “Imperial Bedroom” ili  nekim kasnijim ostvarenjima iz “prve faze”, ali i bazičnom rock and rollu. Stoga je singl i prvi broj albuma “Farewell OK” retro rock na tragu posezanja Beatlesa za rock and rollom Chucka Berryja iz prethodne dekade na “Back To The USSR”. Uz žestoku Costellovu gitaru koja priziva rane dane Attractionsa. Pomalo kriptičan naslov albuma, objašnjava sam Costello, govori o  njegovom i svačijem imaginarnom prijatelju (na njega se odnosi ono If), o “tajnom liku” tijekom odrastanja koji zna pravu istinu o nama i sve naše pogreške.

Naslovni broj albuma također ima (zapravo ništa čudno!) beatlesovske konotacije jer je kotrljajuća tema gotovo pa idealan križanac tipičnog Costella (s mladenačkim “gnjevnbim”! vokalom) i “Come Together”. “Penelope Halfpenny” – posebice zbog orgulja Stevea Nievea i odličnog bubnjanja Petea Thomasa – priziva konstrukciju brojeve poput “(I Don’t Wanna Go To) Chelsa” i melodioznost “Accidents Will Happen”.

Naprosto fascinantan album

“The Difference” nastavlja niz u laganijem ritmu, no sa zaraznim refrenom i osunčanom melodijom naslonjenom na onaj očaravajući pop “Imperial Bedrooma”. Baš kao i u formalnoj laganici “What If I Can’t Give You Anything But Love” s Costellu tako omiljenim energičnijim “brejkovima” i stilistikom countryja. “Paint The Red Rose Blue” i “My Most Beautiful Mistake” su, pak, rasne balade kakve pamtimo s “King Of America”, “Mistook Me For A Friend” rockerski brzac s čudesnim začinima Nieveovih vječno garažnim rockom ranih šezdesetih nadahnutih orgulja te čvrstim ritmom Thomasa i basiste Daveya Faraghera, a “Magnificent Hurt” pogled prema “Pump It Up” i – opet  – Beatlesima, odnosno njihovim pozadinskim višeglasjima.

“The Man You Love To Hate” je od onih osebujnih Costellovih brojeva čije nadahnuće seže i do engleskog music halla  na kojeg su se naslanjali i Kinks. “The Death Of Magic Thinking” još jednom pokazuje koliko je u Impostersima važan Thomas, ali i svježinu Costellova vokala. Album zaključuju mccartneyevska laganica “Trick Out Of Truth” na tragu davne “Allison” te sjajna nježna balada “Mr Crescent” odsvirana u maniri “Blue Moona”.

Za sve koji su Costella posvojili prije nego što li je krenuo na transžanrovske ekskurzije od countryja, americane, komorne klasične glazbe pa do neworleanskog bluesa, Tin Pan Alleya i soula te jazza, “The Boy Named If” je “must have”! Naprosto fascinantan album.

Pročitajte još...

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Parangall / Benston, Sad sam tu – izvrsni galop svemirskih kauboja

Zaključna 'Vrijeme je stalo' je rutinski skockana laganica slabija od vrtoglavo visokog prosjeka ostatka albuma no, kvragu, nimalo ne umanjuje zaključno ocjenu projekta Benston: odlično! I – dobro došli!

Parangall / Kensington Lima, Southbound – Ništa manje od blistave petice!

Josip Radić i družina, ovaj put povećana gostovanjem viđenih faca s domaće scene, i drugim su albumom pokazali da je Radić jedan od najintrigantnijih (i najsvestranijih) autora i izvođača (pjevač i multiinstrumentalist) na domaćoj sceni

PARANGALL / Kings of Leon, When You See Yourself – U ‘svići’ još ima ulja

Kings Of Leon nisu novim albumom otvorili neka nova vrata no posezanjem za onim što vraški dobro znaju pokazali su da u staroj 'svići' još ima ulja

Povezano

Parangall: Balkan Zoo and Nina Ćorić / Recycle – genijalna posveta romskoj glazbi

Iako je etno naslijeđe u suvremenoj glazbi najčešće postalo štaka na koju se oslanjaju i niža estradna bića, 'Recycle' je besprijekoran i nadahnut album. Dapače, pravi udžbenik kako bi se tradicijskom glazbom s ambicijama novih čitanja trebalo baviti

Parangall: Arcade Fire / WE: Krah civilizacije ili novo normalno?

'WE' je svojevrsno ušće svega što se od Arcade Fire (stavom, tekstovima, slojevitom glazbom ili, pak, 'isposničkim' akustičnim gitarama i klavirom) očekuje, ali i svega što su do sada uradili

DISTORZIJA: Zašto 2020-e nisu nove šezdesete?

Naravno, rat u Ukrajini traje 'samo' koji mjesec pa će se zacijelo organizirati kakav 'lajvejdovski' koncert za pomoć, no sigurno će izostati plimni val protesta i protestnih skladbi koji je poplavio šezdesete. Sumnjam stoga da će potaknuti nove generacije 'glazbenika savjesti' da nizom skladbi dignu glas protiv (bilo kojeg) rata i prijetnji nuklearnim oružjem

Parangall: Edo Maajka / Moćno: Samo je jedna Maajka

Uz sjajne beatove Kooladea, kao da su se u naslovnoj pjesmi albuma našle sve frustracije, ali i sve dijagnoze svijeta i vremena u kojem živimo iskazane, kao i uvijek do sada, sjajnim rimama i istinama pljunutim ravno u oči

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime