BOB DYLAN
Fragments: Time Out of Mind Sessions (1996-1997): The Bootleg Series, Vol. 17
Columbia/Menart
*****
Krenimo najprije s faktografijom. Početkom devedesetih Dylan objavljuje akustične folkom i bluesom nadahnute albume “Good As I Been To You” (1992.) i “World Gone Wrong” (1993.), a potom i akustični “MTV Unplugged” da bi pravi povratak zabilježio 1997. iznimnim “Time Out Of Mind”. Album je dugovao iskustvu dvaju prethodnih minimalističkih akustičarskih projekata koji su Dylana vratili korijenima, nizu koncerata na kojima je preispitivao vlastitu glazbenu prošlost te suradnji s producentom Dsnielom Lanoisom i „prljavoj“ produkciji koja je naglasila vokal i emocionalnost skladbi. Nastavak je potom logično uslijedio odličnim “Love & Theft” iz 2001. s vrhunskim autorskim materijalom među kojim su se našle i romantične balade i žestoki rockabilly ili rock brojevi.
Povratak na autorski i izvođački iskaz
Najkraće rečeno, “Time Out Of Mind” je bio Dylanov superioran povratak na vrhunski autorski i izvođački iskaz, dobitnik tri Grammyja (jedan i u prestižnoj kategoriji albuma godine) te album koji je dao novi koncertni standard “Make You Feel My Love”. Mlađahnoj publici znan po coveru Adele. Bio je to začetak serije iznimnih album koja traje sve do danas. Nikakvog čuda stoga da je baš on odabran za novi sedamnaesti nastavak Bootleg serijala. U novom “paketu” se tako nalazi remiks albuma te 12 ranije neobjavljenih skladbi, a u “de luxe” izdanju još jedan disk alternativnih verzija, CD s lo-fi koncertnim zapisima nastalima od 1898. do 2001. te još jedan s 12 skladbi ranije objavljenih na “The Bootleg Series Vol. 8: Tell Tale Signs”.
Dylan je želio vratiti izvornu spontanost snimki
Zna li se da Dylan (za razliku od suradnje na sjajnom “Oh Mercy”) nije bio baš najzadovoljniji konačnim mixom albuma a suradnja s Lanoisom nije bila nastavljena bilo je očekivano da će novi box “Bootleg” serijala donijeti i novi mix kojim se nastojalo ukloniti onu tipičnu atmosferu koja krasi i samostalne projekte Lanoisa i njegov “sfumatozni” produkcijski rukopis. Zapravo, Dylan je želio vratiti izvornu spontanost snimki i oporost vokala.
Ili, ako ćete, još više naglasiti onu tipičnu dylanovsku emocionalnost u skladbama koje mahom govore o smrti prijatelja (poput Jerryja Garcie), izgubljenim ljubavima i svijetu čije vrijednosti polak,o no neumitno nestaju. Istovremeno pak alternativnim verzijama pokazati da je itekako sklon traženju najboljeg rješenja za svoje nove autorske brojeve (a neki od njih su se tek javili na slijedećem “Love & Theft” albumu), i to u rasponu od rocka do country bluesa ili natruha western swinga. Ili, jednostavnije rečeno, svih onih stilova o koje se očešao na mnogim prethodnim albumima.
Postoji razlog zašto je Dylan to što jest
Alternativne verzije i razni “ficleki” su često kod ovakvih izdanja samo za okorjele fanove i u službi popune minutaže albuma zapakiranih u box. No sjajna “Mississippi” koja se nije našla na izvornom izdanju, već tek na “Love & Theftu”, u sve četiri verzije i koncertnom izdanju u barem dva izdanja zaslužuje atribut remek djela. Baš kao i cijeli CD s koncertnim zapisima.
Ako je izvorno izdanje “Time Out Of Mind” Dylana po tko zna koji put predstavilo u raskošnom autorskom i izvođačkom izdanju te bilo kamen temeljac još jednog “novog početka”, “Fragments” ranije neobjavljenim verzijama brojeva, na najbolji mogući način, pojašnjava Dylanovu vječnu potragu za novim čitanjima vlastitog autorstva (i ostavštine), koju posjetitelji njegove “Never Ending” turneje itekako dobro znaju. Jer, da ponovim po tko zna koji put, Dylan se nikad nije smatrao okaminom koja će se izležavati na lovorikama stare slave, već kantautorom/trubadurom koji ćuti puls vremena bruseći uvijek iznova optiku kojom će pročitati svoje novije i vječne zgoditke. I baš zato je Bob Dylan to što jeste.