Ponedjeljak, 27 rujna, 2021

PARANGALL | Metallica, S&M2 – Ni sado ni mazo već – užitak!

Suradnja "klasičara" s predvodnicima metalne scene

METALLICA  
S&M2
Blackened Recordings
****

Naslovnica albuma

Kako se to obično veli „Bog mi je svjedok“ da mi, još od dana kad su Deep Purple ušli u „neprincipijelnu koaliciju“ sa simfoničarima, zajednički nastupi i snimke hard rockera/metalaca i simfoničara, gotovo u pravilu izazivaju burnu alergijsku reakciju koja se liječi jedino što bržim skidanjem ploče s gramofona. Iznimke ipak postoje a „reprizna“ kolaboracija Metallice i orkestra na „S&M 2“ jedna je od njih. Pače, novi plod suradnje uvjerljiviji mi je čak od onog premijernog od prije 21 godine kad su, uz ravnanje i na nagovor Michaela Kamena, Hetfield, Ulrich i družina sa simfoničarima iz San Francisca u Berkleyu, snimili i objavili live album „S&M“. Jer, ni izvornik niti „repriza“ nisu – kako je možda zlobnicima sugerirao naslov albuma – sado-mazohističko iživljavanje već uspjela suradnja „klasičara“ s predvodnicima metalne scene.

Sniman lani u rujnu tijekom dva nastupa u Chase Centeru „S&M2“ nije tek prigodni obljetničarski nastavak besteselerskog projekta koji je prodan u osam milijuna primjeraka već rasni album „žive“ Metallice u top formi te ništa slabijih simfoničara pod ravnanjem Edwina Outwatera.  

Naravno, set lista je slična s neizbježnim općim mjestima iz hitoidnog opusa benda, no uz nove bljeskove. Poput, recimo „The Day That Never Comes“ iz one manje cijenjene diskografske faze te sjajne nove verzije „All Within My Hands“ s ne baš bajnog (no meni nekako dragog) studijskog albuma „St. Anger“ ali i s maestralno odsviranim naramkom nezaobilaznih standarda: „Master of Puppets“ (u novom aranžmanu), „For Whom The Bell Tolls“, „The Memory Remains“, „One“, „Enter Sandman“, „The Unforgiven III“…

Zajednička im je žestina izvedbe „napaljenog“ banda makar ponekad i na uštrb „organskog“ stapanja sa simfoničarima. No, i nova verzija suradnje sa simfoničarima pokazala je da u osnovi svi epski brojevi Metallice u pažljivo domišljenom koncertnom konceptu nalikuju svitama, odnosno da se logično pretapaju u zaokruženi program.

Uostalom, da se mogu uspješno nositi i s klasičnom partiturom Metallica je pokazala u posvajanju teme „The Iron Foundry op.19“ ruskog avangardnog (futurističkog) skladatelja Aleksandra Mosolova nastale 1927. a sad pročitane kao dramatična „herojska tema“. „(Anesthesia) Pulling Teeth“ je i uz podršku simfoničara (naglašenih timpana koji podebljavaju dramatičan Larsov bubnjarski učinak) te gudača i dalje manijakalni brzac dok su brojevi poput „Moth Into Flame“, „The Call Of Ktulu“ i „Halo On Fire“ dobili novu dozu adrenalina i drame…  Baš kao i tema za otvaranje koncerta „simfonijska“ Morriconeova „Ecstasy Of Gold“…

Pitanje za fanove naravno glasi vrijedi li nastavak „S&M“ zbog ponavljanja lijepog dijela set liste kupiti ili se zadovoljiti albumom od prije dvadeset godina. Vrijedi. Posebice jer uz CD stiže i DVD iznimne kakvoće.

Naslovna fotografija: Anton Corbijn // Universal Music

Pročitajte još...

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

“S&M2” – Spoj metala i klasike kojeg obožava cijeli svijet!

Fenomenalni koncerti Metallice i Simfonijskog orkestra San Francisca dostupni su i u formatu albuma

Što veći to glasniji? Ali, TKO je najglasniji bend ikad?

Najglasniji bend ove liste istodobno drži i Guinnessov svjetski rekord za, a što drugo nego - najglasniju izvedbu

PARANGALL | Elemental, Ilica – Elementalno super, moj Watsone

"Elemental gotovo da oživotvoruje otrcanu maksimu eko aktivista "misli globalno djeluj lokalno" pa posvetu Zagrebu i mikro lokaciji Ilice podiže na razinu globalnog."

Povezano

Pop gallaksija / Najbolji albumi 70-ih: Joni Mitchell (1.) – Prva petoljetka

Ako je odličan 'Ladies From A Canyon' koji se uspeo na vrhove rang lista te dao hit singlove 'Woodstock' i 'Big Yellow Taxi' bio uspjeli projekt tranzicije, slijedeći 'Blue' bio je pravo remek djelo. Objavljen 30. lipnja 1971. do danas stoji kao zacijelo najbolji album u njenom diskografskom opusu

Pop Gallaksija/Najbolji albumi 70-ih: David Bowie (6.) Heroes i Lodger

Mada se na 'Heroes' susreću tipičan bowievski art-rock te eksperimentalni 'ambijentalni' brojevi, album je nakon prvotnih mlakih kritika prigrljen kao jedan od ključnih i iznimno utjecajnih Bowievih albuma. No, slijedio je 'Lodger' - ništa slabiji projekt i zaključni dio 'berlinske trilogije'

Parangall: Elvis Castello & Attractions, Spanish model – Costellova uspješna ‘latinica’

Ako je želio pokazati da skladbe s njegovog sjajnog albuma iz 1978. i danas imaju snagu i uvjerljivost kao nekad te da s novim vokalima i novim miksom mogu proći kao komadi aktualne – i to vraški dobre – glazbe, Costello je u cijelosti uspio

Parangall: Šimun Matišić Quintet, Tribute to B.P.

'Tribut To B.P.' je album u kojem se ponizno klanja ostavštini izvornika svjestan njene vrijednosti i izvanvremenosti, no ne libeći se dati svoje viđenje. Formula je to koja bezgrješno prolazi kad god se originalima pristupa otvorena srca ali i otvorenih čakri kao kreativnih vrtloga vlastitih glazbenih nadahnuća

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime