Subota, 8 siječnja, 2022

PARANGALL | Metallica, S&M2 – Ni sado ni mazo već – užitak!

Suradnja "klasičara" s predvodnicima metalne scene

METALLICA  
S&M2
Blackened Recordings
****

Naslovnica albuma

Kako se to obično veli „Bog mi je svjedok“ da mi, još od dana kad su Deep Purple ušli u „neprincipijelnu koaliciju“ sa simfoničarima, zajednički nastupi i snimke hard rockera/metalaca i simfoničara, gotovo u pravilu izazivaju burnu alergijsku reakciju koja se liječi jedino što bržim skidanjem ploče s gramofona. Iznimke ipak postoje a „reprizna“ kolaboracija Metallice i orkestra na „S&M 2“ jedna je od njih. Pače, novi plod suradnje uvjerljiviji mi je čak od onog premijernog od prije 21 godine kad su, uz ravnanje i na nagovor Michaela Kamena, Hetfield, Ulrich i družina sa simfoničarima iz San Francisca u Berkleyu, snimili i objavili live album „S&M“. Jer, ni izvornik niti „repriza“ nisu – kako je možda zlobnicima sugerirao naslov albuma – sado-mazohističko iživljavanje već uspjela suradnja „klasičara“ s predvodnicima metalne scene.

Sniman lani u rujnu tijekom dva nastupa u Chase Centeru „S&M2“ nije tek prigodni obljetničarski nastavak besteselerskog projekta koji je prodan u osam milijuna primjeraka već rasni album „žive“ Metallice u top formi te ništa slabijih simfoničara pod ravnanjem Edwina Outwatera.  

Naravno, set lista je slična s neizbježnim općim mjestima iz hitoidnog opusa benda, no uz nove bljeskove. Poput, recimo „The Day That Never Comes“ iz one manje cijenjene diskografske faze te sjajne nove verzije „All Within My Hands“ s ne baš bajnog (no meni nekako dragog) studijskog albuma „St. Anger“ ali i s maestralno odsviranim naramkom nezaobilaznih standarda: „Master of Puppets“ (u novom aranžmanu), „For Whom The Bell Tolls“, „The Memory Remains“, „One“, „Enter Sandman“, „The Unforgiven III“…

Zajednička im je žestina izvedbe „napaljenog“ banda makar ponekad i na uštrb „organskog“ stapanja sa simfoničarima. No, i nova verzija suradnje sa simfoničarima pokazala je da u osnovi svi epski brojevi Metallice u pažljivo domišljenom koncertnom konceptu nalikuju svitama, odnosno da se logično pretapaju u zaokruženi program.

Uostalom, da se mogu uspješno nositi i s klasičnom partiturom Metallica je pokazala u posvajanju teme „The Iron Foundry op.19“ ruskog avangardnog (futurističkog) skladatelja Aleksandra Mosolova nastale 1927. a sad pročitane kao dramatična „herojska tema“. „(Anesthesia) Pulling Teeth“ je i uz podršku simfoničara (naglašenih timpana koji podebljavaju dramatičan Larsov bubnjarski učinak) te gudača i dalje manijakalni brzac dok su brojevi poput „Moth Into Flame“, „The Call Of Ktulu“ i „Halo On Fire“ dobili novu dozu adrenalina i drame…  Baš kao i tema za otvaranje koncerta „simfonijska“ Morriconeova „Ecstasy Of Gold“…

Pitanje za fanove naravno glasi vrijedi li nastavak „S&M“ zbog ponavljanja lijepog dijela set liste kupiti ili se zadovoljiti albumom od prije dvadeset godina. Vrijedi. Posebice jer uz CD stiže i DVD iznimne kakvoće.

Naslovna fotografija: Anton Corbijn // Universal Music

Pročitajte još...

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

“S&M2” – Spoj metala i klasike kojeg obožava cijeli svijet!

Fenomenalni koncerti Metallice i Simfonijskog orkestra San Francisca dostupni su i u formatu albuma

Što veći to glasniji? Ali, TKO je najglasniji bend ikad?

Najglasniji bend ove liste istodobno drži i Guinnessov svjetski rekord za, a što drugo nego - najglasniju izvedbu

PARANGALL | Elemental, Ilica – Elementalno super, moj Watsone

"Elemental gotovo da oživotvoruje otrcanu maksimu eko aktivista "misli globalno djeluj lokalno" pa posvetu Zagrebu i mikro lokaciji Ilice podiže na razinu globalnog."

Povezano

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – King Crimson; najutjecajniji band prog-rocka

Hvalili su ih i glazbenici koji su s prezirom na isteku70-ih i početkom80-ih gledali na 'dinosaure rocka' i zvijezde prog-rock ere. S razlogom jer vječno mutirajuća družina oko genijalnog ekscentrika Roberta Frippa utjecala je ne samo na art/prog rockere, nego i na heavy i punk metal, jazz ili classic-fusion, synt-pop, noise, avangard rock...

Čiste petice: Top 15 domaćih izdanja u 2021. prema izboru Zlatka Galla

Od brojnih domaćih albuma koji su izdani u 2021. godini, naš kolumnist Zlatko Gall izdvojio je njih 15 koji su zaslužili - čiste petice!

Parangall: Ruzina Frankulin, Croatian Popular Music – Ruzina nikad ne spava

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim 'pravim' glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe 'Festival' iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album

Parangall: Neil Yung & Crazy Horse, Barn – Više nego solidan album iz štaglja

Lišen produkcijske cifranosti, snimljen očito 'na dah' kao organski album, 'Barn' možda nije u rangu 'Psychedelic Pill' ili 'Colorada', no za njima ne zaostaje mnogo.  Najkraće rečeno, još jedan više nego solidan album Neila Younga koji mora zadovoljiti sve stare fanove

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime