Srijeda, 25 siječnja, 2023

PARANGALL | Metallica, S&M2 – Ni sado ni mazo već – užitak!

Suradnja "klasičara" s predvodnicima metalne scene



METALLICA  
S&M2
Blackened Recordings
****

Naslovnica albuma

Kako se to obično veli „Bog mi je svjedok“ da mi, još od dana kad su Deep Purple ušli u „neprincipijelnu koaliciju“ sa simfoničarima, zajednički nastupi i snimke hard rockera/metalaca i simfoničara, gotovo u pravilu izazivaju burnu alergijsku reakciju koja se liječi jedino što bržim skidanjem ploče s gramofona. Iznimke ipak postoje a „reprizna“ kolaboracija Metallice i orkestra na „S&M 2“ jedna je od njih. Pače, novi plod suradnje uvjerljiviji mi je čak od onog premijernog od prije 21 godine kad su, uz ravnanje i na nagovor Michaela Kamena, Hetfield, Ulrich i družina sa simfoničarima iz San Francisca u Berkleyu, snimili i objavili live album „S&M“. Jer, ni izvornik niti „repriza“ nisu – kako je možda zlobnicima sugerirao naslov albuma – sado-mazohističko iživljavanje već uspjela suradnja „klasičara“ s predvodnicima metalne scene.

Sniman lani u rujnu tijekom dva nastupa u Chase Centeru „S&M2“ nije tek prigodni obljetničarski nastavak besteselerskog projekta koji je prodan u osam milijuna primjeraka već rasni album „žive“ Metallice u top formi te ništa slabijih simfoničara pod ravnanjem Edwina Outwatera.  

Naravno, set lista je slična s neizbježnim općim mjestima iz hitoidnog opusa benda, no uz nove bljeskove. Poput, recimo „The Day That Never Comes“ iz one manje cijenjene diskografske faze te sjajne nove verzije „All Within My Hands“ s ne baš bajnog (no meni nekako dragog) studijskog albuma „St. Anger“ ali i s maestralno odsviranim naramkom nezaobilaznih standarda: „Master of Puppets“ (u novom aranžmanu), „For Whom The Bell Tolls“, „The Memory Remains“, „One“, „Enter Sandman“, „The Unforgiven III“…

Zajednička im je žestina izvedbe „napaljenog“ banda makar ponekad i na uštrb „organskog“ stapanja sa simfoničarima. No, i nova verzija suradnje sa simfoničarima pokazala je da u osnovi svi epski brojevi Metallice u pažljivo domišljenom koncertnom konceptu nalikuju svitama, odnosno da se logično pretapaju u zaokruženi program.

Uostalom, da se mogu uspješno nositi i s klasičnom partiturom Metallica je pokazala u posvajanju teme „The Iron Foundry op.19“ ruskog avangardnog (futurističkog) skladatelja Aleksandra Mosolova nastale 1927. a sad pročitane kao dramatična „herojska tema“. „(Anesthesia) Pulling Teeth“ je i uz podršku simfoničara (naglašenih timpana koji podebljavaju dramatičan Larsov bubnjarski učinak) te gudača i dalje manijakalni brzac dok su brojevi poput „Moth Into Flame“, „The Call Of Ktulu“ i „Halo On Fire“ dobili novu dozu adrenalina i drame…  Baš kao i tema za otvaranje koncerta „simfonijska“ Morriconeova „Ecstasy Of Gold“…

Pitanje za fanove naravno glasi vrijedi li nastavak „S&M“ zbog ponavljanja lijepog dijela set liste kupiti ili se zadovoljiti albumom od prije dvadeset godina. Vrijedi. Posebice jer uz CD stiže i DVD iznimne kakvoće.

Naslovna fotografija: Anton Corbijn // Universal Music

Pročitajte još...

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

“S&M2” – Spoj metala i klasike kojeg obožava cijeli svijet!

Fenomenalni koncerti Metallice i Simfonijskog orkestra San Francisca dostupni su i u formatu albuma

Što veći to glasniji: Znate li tko je najglasniji bend ikad?

 Prema istraživanju, glasnoća prosječnog rock benda iznosi oko 110 dB. Deep Purpleu izmjereno je 117 dB, KISSovcima 136 db, a najglasnije izmjerena točka iznosi 139 dB

PARANGALL | Elemental, Ilica – Elementalno super, moj Watsone

"Elemental gotovo da oživotvoruje otrcanu maksimu eko aktivista "misli globalno djeluj lokalno" pa posvetu Zagrebu i mikro lokaciji Ilice podiže na razinu globalnog."

Povezano

Parangall: MIZAR – Rokersko-bizantska poetika

Makedonija ili, ako hoćete baš, Sjeverna Makedonija možda nije zemlja ekonomskog prosperiteta te meda i mlijeka, no neupitno je domovina jednog od (srećom i dalje aktivnih) najboljih bandova s negdašnje ex-Yu scene

Dora 2023: Najbolje i najgore stvari ili koga slati na Eurosong?

Ovogodišnja Dora 2023. održat će se 11. veljače u Opatiji, kako bi među 18 pjesama izabrali onog koji će i ove godine neslavno, ali poslovično u skladu s tridesetgodišnjom tradicijom propustiti u polufinalu natjecanja

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih: Springsteenovi pedesetogodišnji vječni mladići Greetings te E Street Shuffle

Springsteenov šaputavi vokal u melankoličnoj melodiji koja je podcrtana diskretnim basom i bubnjevima/udaraljkama te gudačima uz Clemonsove naglaske saksofona... od skladbe je napravio filmičnu glazbenu sliku. Nažalost, tada su je prepoznali rijetki

Parangall: Iggy Pop – Još ima napalma u svići

Uz sjajnog producenta i all around glazbenika Andrewa Watta te obilatu pomoć genijalnih glazbenih prijatelja, Iggy je po tko zna koji put u karijeri krenuo u novi život. Nastavak sigurno slijedi jer, zaboga, tek mu je 75 godina

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime