Utorak, 28 ožujka, 2023

PARANGALL: Miroslav Tadić & Yvette Holzwarth, Luka – Tamo gdje vječno sunce sja

Kao u kakav dalmatinski mandrač i u ovaj se album znakovito nazvan 'Luka“' sidre te jedno drugome uz bok vežu tradicijska makedonska glazba i poputbina koju su sa sobom u projekt donijeli virtuozni gitarist i njegova sjajna partnerica s violinom i violom.



MIROSLAV TADIĆ & YVETTE HOLZWARTH

Luka

Croatia records

*****

Čuli ste to već u izvedbama tradicijskih glazbenika-etnomuzikologa zaronjenih u duboke slojeve makedonske glazbe, u izvedbama pop i rock muzičara te vrsnih jazzera; u orkestralnim verzijama s filmskih soundtracka ili na smotrama folklora no da je riječ o nepresušnom vrelu nadahnuća kojim se i te naizgled ‘javne glazbene površine’ mogu čitati na nove i svježe načine neupitno dokazuju Miroslav Tadić i Yvette Holzwarth albumom ‘Luka’.
Jer, kao u kakav dalmatinski mandrač i u ovaj se album znakovito nazvan ‘Luka“’ sidre te jedno drugome uz bok vežu tradicijska makedonska glazba i poputbina koju su sa sobom u projekt donijeli virtuozni gitarist i njegova sjajna partnerica s violinom i violom.

Kolaboracija lišena instrumentalističkog prenemaganja i samodokazivanja

Trebalo je imati kuraže pa i od tako općih mjesta kakva je ‘Eleno’ – koju se i u po glasa zapjeva u krčmi ili konobi kad padnu kriteriji nakon koje litre gemišta ili crnjaka – skrojiti novu temu poštujući sve (emocionalne) odlike starog izvornika no s vlastitim rukopisom. ‘Elena’ je tako na samom početku albuma potvrdila sve mogućnosti ove glazbene kolaboracije lišene instrumentalističkog prenemaganja i samodokazivanja; pače na određeni način i ‘poniznog’ naklona izvorniku.
Rezultat je upravo stoga sjajan jer se ni Miro ni Yvette ne nadmeću ni između sebe niti hrvaju s izvornikom već mu – unoseći svu svoju glazbenu vještinu te, još i više, emocije, odaju počast. Brzac ‘Gajdarsko oro’ je, već po žanrovskoj definiciji, na drugom polu od sjete i melankolije uvodnog broja no i ono pročitano kao dijalog (a ne nadmetanje) dvaju vrhunskih glazbenika koji zajedno tkaju čarobnu glazbenu tkanicu. A ona sredinom broja ulazi u prostor ambijentalnih ili meditativnih lirskih pasaža koji još i više naglašavaju brzoprstićke dionice.

Na tragu najboljih etno stilizacija Rya Coodera

Tadićeva autorska ‘Happy 13’ kao razrada teme ‘Postupano oro’ baš kao i dramatični ‘Rustemul’ temeljen na rumunjskom plesu, imaju zanimljivu notu medievalnosti u kojima neko vremešno rockersko uho može pronaći i bliske rođačke veze s perjanicima britanskog folk-rocka šezdesetih ali i ‘tadićevski’ rukopis nadahnut flamencom te – uvjetno rečeno – gypsy stilistiku u izvrsnim violinskim dionicama maestralne Yvette.
Flamenco je možda još prisutniji u sjetnoj ‘More sokol pije’. ‘Ne si ga prodavaj Koljo’ te ‘Eh ti momče Oghriđance’ sa svojim promjenama ritma i paralelnim vožnjama gitare i violine također demonstriraju kemiju koja struji između dvoje glazbenika a ‘Petro, Petrolenko’ mediteransku ‘južnjačku utjehu’ koju je Tadić također unio u projekt.
Zaključna ‘Vuprem oči’ je pak fascinantna meditativna obrada tradicionala (s diskretnim začinima Orijenta) na tragu najboljih etno stilizacija Rya Coodera te savršena točka na ‘i’ još jednog iznimnog Tadićevog projekta.

Pročitajte još...

PARANGALL / Kings of Leon, When You See Yourself – U ‘svići’ još ima ulja

Kings Of Leon nisu novim albumom otvorili neka nova vrata no posezanjem za onim što vraški dobro znaju pokazali su da u staroj 'svići' još ima ulja

PARANGALL | Gabi Novak – film, jazz i festivali: Diskobiografija najveće domaće dive

Ako za ijednu hrvatsku pjevačicu – za mene uvijek "prvu damu hrvatske glazbe" ili pak autentičnu divu – vrijedi fraza da joj je život obilježen nosačima zvuka (pločama svih formata, kazetama te CD i glazbenim DVD izdanjima) tada je to Gabi Novak

Parangall / Brain Holidays: Reggae im je mila majka – Jamaican Connection

Najbolji i najzreliji projekt Brain Holidaysa (koji ujedno pokazuje da je izvorna vizija lidera benda Marka Gaćine bila vraški točna) mirne duše može pod ruku s bilo kojim aktualnim albumom globalne reggaeom nadahnute produkcije

PARANGALL / ALEJUANDRO BUENDIJA, Škrinja – Najbolji domaći album u korona sezoni

Da nije bilo lockdowna i zamiranja koncertne djelatnosti te da je ovoga ljeta i rane jeseni TBF radio ustaljenim ritmom, sigurno je da svjetlo dana ne bi (još) ugledao album Saše Antića iliti Alejandra Buendije. ... za okorjele fanove benda koji žele korak naprijed no bez paljenja mostova za sobom te za fanove (sjajnih) Sašinih rima album stiže kao blagovijest

Povezano

Kritika pjesme: DEPECHE MODE: My Cosmos Is Mine

Dave Gahan i Martin Gore se mogu dalje upuštati u otkrivanje stvari s albuma, kao onih s kojima neće razvaljivati top ljestvice, ali će zasigurno zadržavati ne samo ortodoksne fanove

PARANGALL: DEPECHE MODE – Veći od života i smrti

'Memento Mori' je pokazao da je bend itekako dobro svjestan svih faza i zvučnih pečata koji su obilježili dugovječnu karijeru te da  vraški  dobro zna što s njima uraditi i danas. A – dao bih se kladiti – i u budućnosti

Kritika pjesme: Parni Valjak feat Igor Drvenkar – Moja glava, moja pravila

Akijeva sjena je previše nadvijena nad Husov autorski rad s Valjkom da bi mu itko osim eventualno sina Kikija Rahimovskog mogao sjesti u stolicu, zato su pri odluci nastavka s novim pjevačem, kao i Queen u post Mercury pojavama odvajali novi vokal od benda

Kritika videospota: Nika Turković- Sam(a)

Odabir balade 'Sam(a)' kao spot/singla za aktualni album ovog joj, odraslog, dijela karijere, čini se više nego dobro izvedenim postavljanjem na pozicije prve linije nekih novih imena hrvatskog urbanog popa

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime