Nedjelja, 24 ožujka, 2024

Parangall: MUSE – Kako smo j..eno sj..ani

Jer globalna pandemija, sumrak demokracije u mnogim državama koje postaju prave despocije, protesti golemih razmjera, potresi i poplave koji kao da prizivaju kraj planeta te ruska agresija na Ukrajinu i grožnje nuklearnim ratom... nisu više tek mračna vizija britanske trojke već surova stvarnost. A o njoj – naravno – Muse žele govoriti i devetim albumom



MUSE

Will Of The People

Warner – Dancing Bear

****

Muse su oduvijek zloguko pjevali o apokalipsi koja nam kuca na vrata pa je friški album “Will Of The People” svojevrsna potvrda koliko su bili u pravu. Jer globalna pandemija, sumrak demokracije u mnogim državama koje postaju prave despocije, protesti golemih razmjera, potresi i poplave koji kao da prizivaju kraj planeta te ruska agresija na Ukrajinu i grožnje nuklearnim ratom… nisu više tek mračna vizija britanske trojke već surova stvarnost. A o njoj – naravno – Muse žele govoriti i devetim albumom. On, nimalo slučajno, počinje naslovnim brojem koji je zacijelo ironičan komentar finala Trumpove ere i “pobune” njegovih pristaša koji bi u ime “volje naroda” demokraciju, kao bebu u lavoru, bacili zajedno s prljavom vodom.

Odličnom tekstu savršeno paše ruho žestokog glam-rocka baš kao što je slijedeća “Complience” – sjajan komad plesno podatnog R&B-ja na tragu “Simulation Theory” iz 2018. obilato  začinjena sintesajzerima. Baš kao i “Liberation” koja govori o pokretu Black Lives Matter – zamišljena je i odrađena kao queenovski broj sa pseudooperetnim vokalima – ona je novi dokaz bezgrešnog Museovog uskakanja u različite, ranije već istražene, stilske i žanrovske prostore. “Wan’t Stand Down” tipičan je tako komad poetike banda koji godinama umješno krčka svoju viziju “futurističkog” rocka, melodioznost popa i one znane mračne i metalne gitarske udare, a “Ghost (How Can I Move On)” nježna klavirska emocijama natopljena tema koja govori o gubitku voljene osobe.

Konačna dijagnoza užasa

“You Make Me Feel Like It’s Halloween” na zanimljiv način pak govori o užasu kućnog nasilja koje je eksplodiralo tijekom pandemijskog lockdowna uz osebujan zvuk orgulja akcentiranim gitarskim udarima i prog-rock solom dok “Kill Or Be Killed” ima onaj davno patentiran štekčući riff i furiozni solo kao “posudbu” iz doom metala te mahniti bubanj koji dočaravaju užase rata. “Verona” bi mogla biti i svojevrsni hommage synth-popu OMD ili Ultravoxa i U2 čiji se utjecaj ćuti i u refrenu prethodnog broja. Brzac “Euphoria” ima slična nadahnuća iz osamdesetih uz zarazni refren koji će zacijelo zazivati kolektivno pjevanje na stadionskoj turneji. Zaključni broj albuma znakovitog naziva “We Are Fucking Fucked” je nova tema nadahnuta operetnim vokalima Queena  i (electro) punkom. Konačna je to dijagnoza užasa koji se događa oko nas uz zaključak “mi smo jebeno sjebani!”.

Srećom ne i Muse koji imaju još jedan veoma dobar album.

Pročitajte još...

Povezano

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime