Post Malone
Austin
Universal
****
S jednom nogom u hip hopu a drugom u countryju iliti pop mainstreamu Post Malone je niskom mega hitova poput “Rockstar”, “Psycho” ili “White Iverson” te kolaboracijama s glazbenicima različitih profila pokazao da se takav brak iz interesa vraški isplati. No da njegove tvrdnje da su mu gitare (kao i Bob Dylan i Nirvana) uvijek bile omiljene nisu puke floskule debelo je potvrdio friškim albumom “Austin” do srži prepletenog gitarskim zvukom.
Uvodni broj “Don’t Understood” stoga je skladba s upečatljivim Postovim vokalom koji je uvjerljiv i u donjim lagama i falsetu iznad dominirajuće akustične gitare (s akcentima violončela i širokopojasnih gudača) koja ga kao i prigušena snena tema smješta u krug folky indiea. “Something Real” s tipičnim hip hop “valjanjem” pogurana je i gitarama i gospel zborom dok je užurbana “Chemical” s raspojasanim gitarama čisti pop-rap začinjen sintovima nadahnut osamdesetima i bandovima poput Carsa. Laganica “Novacandy” i tipičan Maloneov trap-pop “Mourning” prethode pop-rock temi “Too Cool To Die” koja bi ritmičkim uzorkom mogla biti i tema Policea.
Sve zajedno funkionira na albumu
Malone u visokom registru, prozračna melodija i fluidni sintovi je pak guraju u prostor ovodobnih pop stilizacija. “Sign Me Up” je prava osunčana pop tema s razigranim gitarama, predodređena za hit, “Sociolate” novi baladni broj s folky-country akustičnom gitarom, nježnim sintovima, pozadinskim vokalima i zanimljivim rastom pop-rock teme okusa osamdesetih. Singl “Overdrive” uvodnom gitarom podsjeća na kakav usporeni riff Lynard Skynarda, “Speedometer” pak na početku broja vuče na rane Depeche Mode, a “Hold My Breath” – s lomnim falsetom i akustičnom gitarom koju kasnije nadopunjuju pedal steel gitara i klavir – na hibrid indiea, countryja i bandova poput Yazoo.
Sve te pozajmice i naizgled čudne transžanrovske slagaljke, među kojima je možda najviše akustičnih folky uvoda i sint-popa, bezgrješno funkcioniraju na cijelom albumu. Tako i na countryjem okađenoj “Enough Is Enough” koja se također uzdiže ka stadionskom rocku s kombinacijom repanja i pjevanja. S refrenom koji, kao i na mnogim drugim brojevima albuma, zaziva zborno pjevanje. “Texas Tea” unosi i dašak grungea, “Buyer Beware” je idealan radijski broj, a “Landmine” novi odličan naklon sinti-popu, gospelu i folku. Uz čarobnu melodiju. Snena folky balada “Green Thumb” (koju valja shvatiti i kao ovodobnu “Lady Jane” ili “As Tears Goes By” te veličanstvena “Laugh It Off” zaključuju album kao prvorazredne “trubadurske” emocionalne ispovjedne teme. Ova potonja i sa izvrsnom zaključnom gitarskom eksplozijom!
„Austin“ je naprosto veoma dobar album koji može/mora pasati i starim i novim ušima te svima koji nisu opterećeni žanrovskim čistunstvom.