Ako je (melo) drama bila riječ koja je često pristajala emocionalnim baladama Queena i do sada nepoznata te konačno objavljena snimka skladbe “Face It Alone” je apsolutno zaslužuje. Naravno prvenstveno zbog Freddyjevog vokala koji se proteže od niskih laga do vratolomnih visina, pseudo operetnih “dijaloga” dvaju vokala u zaključku teme ali jednako tako i zbog dramatičnog uvoda sa “sudbinskim” udarom bubnja praćenog klavirskom frazom na tragu “Bohemian Rhapsody” te gitarskog sola Briana Maya.
Snimka koju su (sumnjam slučajno) “pronašli” May i Taylor nastala je tijekom gotovo jednogodišnjeg sessiona za album “Miracle” 1988. te, dakako, iskorištena kao “teaser” odnosno najava za skorašnje reizdanje albuma zapakiranog u box s dodatnim neobjavljenim snimkama i već uobičajenim mamcima za fanove i diskofile. Uzgred rečeno “fenomen” reizdanja okićenih neobjavljenim snimkama, studijskim “ficlekima” i koncertnim zapisima kao da se ove sezone povampirio sa “škatuljama” izvođača svih mogućih žanrova i epoha. “Face It Alone” je s jedne strane tipičan broj Queena u vrijeme rada na albumu “Miracle” kojim su dominirale i osobne teme kojima se, kao u skladbi “Was It All Worth It”, propitkivala dotadašnja karijera, ali i svojevrsni uljez između zaraznih pop brojeva poput “Rain Must Fall” i “Invisible Man” te eksplozivnih gitarskih rockera kao “I Want It All”.
Nova dimenzija albuma
Stoga odluka da se spremi u bunker možda ni ne čudi iako je možda baš “Face It Alone” onaj ključni broj koji zorno opisuje stanje u bandu nakon što je Freddyu dijagnosticiran AIDS (s čime se – kako veli u pjesmi – na kraju moraš suočiti sam i odlučiti što dalje do neumitnog tragičnog kraja) a Brian May se hrvao s depresijom nakon bolnog razvoda. Bilo kako bilo i “Face It Alone” i još šest neobjavljenih brojeva sa sessiona koji je dao “Miracle” zacijelo će dati još jednu dodatnu dimenziju jednom od najboljih albuma Queena u osamdesetima.