Ponedjeljak, 10 siječnja, 2022

Parangall / Kus svega u Kusu Njega

Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli 'provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam'. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u 'Kusu Njega'

RAZNI IZVOĐAČI

Kus Njega (vinil)

Greenwood

***

Za one koji baš ne mogu dokučiti što to znači “kus” (dalmatinski izraz za veliki komad) i na što se odnosi ono “njega”, ilustracija bake koja plete nakurnjak king-kong size dimenzija slikovito pojašnjava naziv vinilnog albuma kompilacije koja nosi ime istoimene kultne konobe u Tučepima. No, znajući za aktivnosti konobe, ono “kus” mogao bi biti i akronim za “kulturno-umjetničku suradnju”, iliti, kako bi učenija urbana čeljad kazala, multimedijsku umjetničku djelatnost koja podbiokovske jeseni i zime (i famozne petke) čini vraški uzbudljivom ako se, bilo kao domaći ili namjernik, nađete u gostima kod Damira Tomića Madune u Tučepima.

Prvo vinilno izdanje

Ploča “Kus Njega” – kao prvo vinilno izdanje zagrebačkog Greenwood studija – reprezentativan je uvid u ono što se, barem kada je glazba sljubljena s pjesničkom riječi, događa u konobi. Kako je već red, A stranu otvara domaćin Maduna svojom “Haran ti bilo” (na tekst Armina Šakovića) kao nježnom baladom balaševićevsko-dedićevskog timbra, a na njega se logično naslanja kantautorska “Zašto mi nanosiš bol” Ivice Šode Ćotića kao “trubadurski” komad dalmatinske šlageristike.

“Monika i gljiva” Moz skupa (s potpisom Ive Mozara) iskorak je prema countryju s zgodnim umetkom trombona, “Petak” Vladimira Pehara – koja slikovito govori o zabavama/programima petkom u “Kusu Njega” i zove na zborno pjevanje u konobi – brodi trubadursko-šansonjerskim tragom. Marin Erceg (autor glazbe na stihove Voje Maleševića ) vraća pak lopticu na teren šansone. Kraj A strane pripao je 4Townersima i “Violinama” autora Borisa Hrepića Hrepe (svojevrsnog kuma “Kusa Njega”): zanimljivoj stilizaciji (s okusom Daleke obale) laid backa a la J.J.Cale i bogatom podlogom violina.

Jedna od književnih promocija u Kus Njega

Provincijalizam je samo stanje svijesti

Druga strana albuma donosi zanimljivu “Daleko” Anke i Zwouka (autora Ivice Vučka) u lijenom sexy grooveu okađenom podjednako “latinicom” i sevdahom. Slijedi autorska “Goli ispred Boga” Nikole Čelana iz Libra kao gitarski nabrijana rock tema s melodioznim (gotovo himničkim) refrenom te “From The Adriatic Sea To The New World” Damira Halilića Hala; gitarskog virtuoza koji je po tko zna koji put pokazao svoje sviračko umijeće i kreaciju ambijentalnih instrumentala naslonjenih i na lokalnu melodiku i globalna sazvučja.

Toni Janković je kompilaciji dao pop temu “Tuga je znam” Lea Totha, dok se – kao najbolji dokaz suživota različitih žanrova i poetika u “Kusu Njega” – Stipan Popović s autorskom instrumentalnom “Bezimenoj” predstavio kao vrsni gitarist. Dokaz toga čudnog suživota u konobi je i žovijalna “Dilajla” Voje Maleševića koja dolazi prije “Chilea” Hrepe i Role: još jedne uspjele Hrepine minimalističke teme uronjene u dalmatinski spleen s primislima na Tomu Bebića.

Projekt – onaj iz konobe i ovaj s vinila – najbolje bi se mogao opisati onom znanom i vremešnom poukom koja veli “provincijalizam je samo stanje svijesti, a ne geografski pojam”. Jer provincijalizam, očito je, ne živi u “Kusu Njega”.

Pročitajte još...

PARANGALL | “Imploding The Mirage” – Ubojiti i zarazni The Killers

"Eto nas na trasi nekog novog iskaza, nekog novog zagrljaja alter-rocka, vremešnih poučaka, stadionske energije i zaraznih melodija"

Parangall / Standing In The Doorway: Chrissie Hynde pjeva Boba Dylana

Da nije željela samo snimiti još jedan 'dylanesque' album s tko zna po koji put pročitanim općim mjestima, Chrissie je pokazala izborom skladbi mahom iz osamdesetih. Uostalom čak je pet brojeva pozajmila sa 'Shot Of Love' i 'Infidels', dvaju albuma koji sigurno nisu među Top 10 Bobove diskografije

PARANGALL | AC/DC, Power Up – I dalje veliki, bučni i moćni

"Power Up" je album koji se može slušati odmah nakon što ste po tko zna koji put poslušali "Back In Black", a da vam se ništa ne mijenja u percepciji i doživljaju benda. Jer, u slučaju grupe AC/DC - tridesetak godina "amo ili tamo" ne znači baš ništa jer njihov bučni i moćni (stadionski) rock and roll i dalje drži vodu

Parangall / The Black Keys, Delta Kream – Vječno nadahnuće bluesom

Za sve ljubitelje bluesa ali i ljubopitljivu publiku koja želi više znati o izvornim nadahnućima bezbrojnih prvoligaških imena rocka, deseti album The Black Keys zaslužuje punu preporuku

Povezano

Pop Gallaksija: Najbolji albumi sedamdesetih – King Crimson; najutjecajniji band prog-rocka

Hvalili su ih i glazbenici koji su s prezirom na isteku70-ih i početkom80-ih gledali na 'dinosaure rocka' i zvijezde prog-rock ere. S razlogom jer vječno mutirajuća družina oko genijalnog ekscentrika Roberta Frippa utjecala je ne samo na art/prog rockere, nego i na heavy i punk metal, jazz ili classic-fusion, synt-pop, noise, avangard rock...

Čiste petice: Top 15 domaćih izdanja u 2021. prema izboru Zlatka Galla

Od brojnih domaćih albuma koji su izdani u 2021. godini, naš kolumnist Zlatko Gall izdvojio je njih 15 koji su zaslužili - čiste petice!

Parangall: Ruzina Frankulin, Croatian Popular Music – Ruzina nikad ne spava

Glazba koju je ne koristeći se ni jednim 'pravim' glazbalom stvorio bila je dio jedinstvenog multimedijalnog projekta/izložbe 'Festival' iz 2017. realiziranog zajedno sa Ratkom Ilijićem koji je potpisao vizualni dio, no sada konačno dostupna i kao samosvojni album

Parangall: Neil Yung & Crazy Horse, Barn – Više nego solidan album iz štaglja

Lišen produkcijske cifranosti, snimljen očito 'na dah' kao organski album, 'Barn' možda nije u rangu 'Psychedelic Pill' ili 'Colorada', no za njima ne zaostaje mnogo.  Najkraće rečeno, još jedan više nego solidan album Neila Younga koji mora zadovoljiti sve stare fanove

Ostavite komentar

Molimo upišite komentar
Molimo upišite vaše ime